Iza tebe je trava. Na njoj vodim ljubav koja će dokrajčiti
starozavjete samoće. Apaši, naime, i dalje jašu prema mom izvoru. Drvo je
hladno i pregledno. Osmislit ću guzu za apokalipsu. Ona će vas njihati pod
sutonom koji se zakleo scenografiji emocije da ju neće dirati. Dok pod
ljuljačkom osjetim mreškanje. Ne stanem u nju koliko i stanem da kažem: Ne
diraj krv kojom sam promrzla godine. Volim biti ogladnjeli mit o koji vješate
šešire protiv nesanice. Iza trave, iza ogledala i iza igre, ozbiljna sam
prijetnja svima koji misle da je blagoslov zadnji izlaz.