Osvježila su zelena polja u snovima i dobro je baš to što su na njima ostali koraci, tragovi za pamćenje... miriši trava
i što su se rastopili ledenjaci
i što je voda ispunila pukotine
Ponovo se smijem sa srcem i skirvam osmjehe, nemoj mi zamjeriti, ali nakon svega, plaši me moguća oluja... možda ću početi vjerovati da je san stvarno zbilja tek kada dočekam snijeg i pometam ga ispred ulaza... jedva čekam
Sjećaš se što su vjetrovi sve radili od mene? Obična voćka poslije kiše... sasvim obična i željna običnog života
Smiješ je mojoj mladoj starosti, onako kako samo ti znaš, izazoveš upravo ono što i Očekuješ... ono sa O... ali jednom kada vrijeme prođe i dogode se možda stvarno oni mali posranci... možda ćeš ti prije mene "ostariti"... a onda ću te takvog "nemogućeg" uhvatiti za ruku i pitati... znaš li tko sam ja i želiš li da te slijedim?
Post je objavljen 27.07.2012. u 22:02 sati.