Svrab pisanja koji me potaknuo da se pokušam na još jedan način izraziti.. Uostalom, možda ne ispadne lošom idejom, makar ispisani redci rijetko sliče mojoj zamisli, tome još pridonosi činjenica da koristim za sebe pogrešan medij pisma, no iz potrebe da se posvrbim, kad već svrbi i stava da kreativnost uvijek treba potaknuti, progledati ću si kroz prste..
Da citiram g. I. Mandića, kada kaže: Ma kakav dnevnik! Kakvi bakrači!
Što preostaje, ovakvom (ne)voljkom dnevničarenju: komentiranje svakidašnjice, lelek nad vlastitim i tuđim životom, uzaludno politikanstvo, opisivanje prolaženja života, bilježenje datuma važnih za privatnost i javnost, polemiziranje s odsutnim i zamišljenim protivnikom (koji se ne može ravnopravno uplesti), prežvakavanje književno-kritičkoga stiropora. Ništa od toga ili sve udrobljeno.