Jos jedna noc u biblioteci, popravljam drugo i trece poglavlje i spremam se da pisem prvo (uvod) moje doktorske disertacija. Pet godina je proslo od kako sam poceo sa nastavom, jedna godina odkako sam polozio zadnje ispite a tri mjeseca od kako sam poceo pisati disertaciju. Mislio sam da nikada necu doci do ove tacke; mada ovo sve nije jos gotovo. Trebam zavrsiti sva 3 poglavlja za 10 dana da bi se sastao sa disertacijskim odborom, pa onda pripremiti instrumente, pa naci 100+ studenata za experiment, prikupiti podatke, statisticka analiza, pisanje cetvrtog, petog poglavlja i napokon odbrana. Oj brate dragi...
Ali sve je to sada rutina. Nemam treme, nisam nervozan, samo zen... Kada ovo sve zavrsim, najradje bih otisao u humanitarce i djelio pare narodu ili pomago manje sretne. Ali para nemam a i meni treba malo srece. Vazda neka supljina i potraga za necim sto ce me ispuniti. Do kada?
Proljece je uveliko. Zasadio sam Betinine papricice. Kazu mi da one rastu na visoravnima Arizone i centralnog Mexica. Da im treba hladniji zrak. Mozda ih nagovorim da narastu u Kentucky-u. Treba mi novi stan; moj je mracan i skucen. Treba mi prostor da disem, ali ponovo nalazim razlog da se ne preselim. Valja ovo, ono i bam - prodje 6 godina u Kentuckiju.
Caos
Post je objavljen 29.03.2012. u 03:37 sati.