Gospodari vremena
U Početku Sunce neometano plovljaše svojim putem
Onda je divljak zabio štap u zemlju i počeo mjeriti sunčev put
Ubrzo se javila želja za korekcijom sunčeva puta .
Kako onda tako i sada............ Sunce ne obadaje ....................
Predaleko je
barba
Refleksije;
čovjek je u svom bivstvovanju pokretan mnogim nagonima i htijenjima. Jedno od najpogubnijih je ............ lakomost. Dijelom je uzrokovana atavističkim strahom od gladi. Sigurnost, naime, proizlazi iz obilja zaliha za periode kad je otežano ili onemogućeno prikupljanje hrane. A sigurnost je ono iskonsko što svak treba i na što se potom nadograđuju želje. Dijelom je lakomost uzrokovana činjenicom kako posjedovanjem stječemo prednost nad onim koji nema. Kako materijalnu tako i ne materijalnu prednost. Iz te prednosti proizlazi – moć -.A moć je daleko jači opijat od bilo koje prirodne ili sintetizirane droge. Čak i najmanje količine moći mijenjaju čovjeka. Koliko puta u životu možemo tome svjedočiti kad, primjerice, pristojan i u razgovoru i svakodnevnici ugodan susjed stane s druge strane nekog „šaltera“ i zadobije moć onom crviću s krive strane reći ; dođite sutra .
Lakomost se hrani stjecanjem ali kao i svaki opijat vremenom postaje sama sebi svrha i nezajažljiva je. Od ostalih opijata razlikuje je to što lakomost nije toliko opasna za ovisnika koliko za okolinu. Naime, čovjek je, kao osoba, ograničenih sposobnosti u prikupljanju dobra i sam sebe ne može osigurati za iole značajniji period. Stoga je onaj lukaviji i spretniji i jači dio puka počeo iskorištavati druge pripadnike zajednice u prikupljanju dobara i tako je počelo ono što nazivamo........... povijest .
S vremenom , zemljopisna podrućja na kojima djeluju pojedini lakomci počnu se dodirivati i onda preklapati i tako je nastala većina u povijesti poznatih ratova. Kako ratovi uz ljudstvo uništavaju i materijalno to se u to vrijeme ili u pripremi rata javlja povećana potreba za dobrima jer kako povijest pokazuje, ratove, uglavnom dobijaju materijalni resursi a ljudstvo je tu samo pomoćni čimbenik. Kako bi stvorili više u uvjetima kad je tehnološki napredak zbog vremenskog tjesnaca neučinkovit, ljudi moraju više raditi i tako je nastao smjenski rad čak i u uvjetima kad to tehnološki proces ne zahtijeva. Svaki proizvod ima cijenu koja ovisi i o utrošku energije pa tako i one koju tvornice troše na osvjetljavanje proizvodnih pogona. Dakle, idealno je kad je to svjetlo prirodno, sunčevo. Jer je badava. Stoga je nacistička Njemačka u pripremi i za vrijeme vođenja rata uvela fenomen ljetnog radnog vremena. Hitler je taj rat izgubio ali su pobjednici unatoć zgražanju stisnuli zube i prihvatili neke konkurentske modele a među njima i fenomen ljetnjeg radnog vremena. Naravno, prihvatili su i neke metode mučenja ljudi te ih dalje razvijaju. Na Zapadu je to išlo brzo a Istoku je po običaju trebalo nešto više vremena jer su oduvijek više polagali na formu nego na sadržaj ali i tom je odporu došao kraj.
Problem je u tom što taj fenomen ima ekonomsko opravdanje jedino u uvjetima dvosmjenske, dnevne, proizvodnje. Ukoliko se proizvodni proces odvija u tri smjene onda je to besmislica kao i kad je to u jednoj smjeni. Za upravljače i činovnike je to otpočetka irelevantno. Pitanje je zašto se to i dalje čini u uvjetima kad je primarna industrija uglavnom napustila Europu? Zašto se to čini u Hrvatskoj u kojoj baš i nema industrije kojoj bi to pogodovalo? Prihvaćamo li time, implicite, kako je u redu model predratne hiperprodukcije u svrhu rata a na uštrb kvalitete ljudskog življenja? Postoji li u Hrvatskoj, odnosno je li istražena šteta ili korist takvog postupanja ili je to po onoj – kud svi Turci tud i mali Mujo – ?
Plešući po rubu paranoje pokušat ću problem osvjetliti s druge, metafizičke strane. Odmah nakon stvaranja Bog reće; neka bude svjetlost i vidje Bog da ja dobro. Čovijek je uživao u svjetlosti dana a noću je odmarao i čekao dan koj mu je bio dat za djelovanje. Zbog orjentacije, čovjek je dan počeo djeliti na manje segmente a reference bijahu poćetak, kraj i sredina. Moj mi je otac govorio kako je njegov otac govorio da u podne i sunce stoji te da valja prekinuti posao, prekrižiti se i kome je stalo- izmoliti „Anđeo Gospodnji“. Nije to bila ljudska oholost već izraz štovanja Stvoritelju. Pobornici „civilizacije smrti“ u svakom pa i naoko banalnom segmentu nastoje zanjekati Boga i zato kidaju vezu između prirodne, dakle Božje sredine dana i naše, ljudske.Da to nije moja paranoja svjedoći i činjenica kako suvremena civilizacija sve više živi noću dok postaje „normalno“ pače „cool“ prespavati dan i pridružiti se šišmišima. ..Prirodno (dakle Božje) je da čovjeka sunce budi i spokoji i ja se pitam ; zašto moje djete mora ustajati sat vremena ranije u odnosu na sunce? Zar zbog lakomaca i njihove nezajažljive potrebe za grabeži? Ili poradi još bolesnije potrebe za moći, nadzorom i kontrolom ?
Cijelu zimu ustajah u mrak i sad kad je sunce već blizu tome da me jutrom pomiluje zbog nekog blesavog i nikom jasnog razloga bit će mi to zadovoljstvo uskraćeno-odnosno odgođeno. Potezom pera.
Promotrimo problem s „hrvatske strane“ i kroz prizmu ekologije; naime, u Hrvatskoj je većina „privredne“ aktivnosti zapravo „neprivredna“ i dobrim se dijelom sastoji iz preljevanja iz šupljeg u prazno što se obično naziva „buđetskom potrošnjom“ i manje-više je svrha sama-sebi. Dakle, svi će ti silni činovnici i uposlenici „financijske industrije“ dolaziti na posao sat ranije a obzirom da su uglavnom nježne građe(za razliku od radništva) to imaju povećane prohtjeve spram mikro-klime na radnom mjestu a to košta, košta......
Promotrimo problem i kroz vidik; obveznog i kazni podložnog vezanja pojasa u automobilu ili histeričnog proganjanja pušaća(ja ne pušim ili možda je bolje reći; popušio sam „svoje“) ili kroz sveprisutne kamere itd...itd....
Dreseri znaju kako se najbolja dresura postiže „malim koracima“ a krajnji je cilj vrhunska perverzija; da dresirani zavoli dresera(1984-Orwel).
Jer, rekao je veliki Pavlov; nije uspjeh kad lav skoći kroz plameni obruč kad dreser mahne bičem, već je uspjeh kad lav skoči zato jer misli da će dreser mahnuti bičem.
barba
Post je objavljen 25.03.2012. u 17:21 sati.