riječi su tekle kao bujica
sa usana koje šute
srcem si me volio
prstima udarao
dok su usne natapali
mutni nektari bogova
oduzimao si šansu
svakom novom udahu
gubila sam zrak razuma
ležala u kaljuži bola
uzimala na sebe
ljepljive tragove krivnje
i dok sam tonula
u vrtloge bunila
vidjela sam tvoje oči
zamućene od bola
i buktinju emocija
u kojoj smo gorjeli
i tvoje ruke...
trgale su svaki djelić moje duše...
Post je objavljen 18.03.2012. u 11:24 sati.