Ne znam da li bih da požurim ili usporim.
Zaboravila sam da želim...
Negdje ,usput izgubila dar maštanja...
Ne znam gdje su moja sanjanja....
A mozda samo po ko zna koji put oči zatvaram...?!
Zaboravila sam da želim....
Ustvari, nisam, lažem...
Želim puno toga, samo ne vjerujem vise ni u što....
Želim...Sanjala sam..Maštala sam...
Ali moje grške za razliku od drugih ljudi, su žive..
Hodaju okolo..I imaju imena...
Još ih Bog nije pameti dozvao...
I dalje laju,zagorčavaju život drugim ljudima...
Najveća im je nagrada tuđa suza...
A uspjeh im je život na tuđoj grbči....
I ti se pitaš što zelim?
Pitaš se o čemu sanjam?
Želim ja mnogo toga...
Ali ni u što ne vjerujem....
To je mnogo gore, vjeruj mi....
Post je objavljen 01.03.2012. u 17:23 sati.