Zašto se ljudi mijenjaju i što nas tjera da to radimo?
Zašto mijenjamo navike i ljude oko sebe?
Tko nas zapravo uči kakvi moramo biti? Što je zapravo savjest i je li svima ista?
Zašto boli? Zašto osjećamo bol za nešto što nije određeno fizički?
Svaki korak koji napravim ponekad se čini dobar, s vremenom se uvjerim da je bilo loše. Kada god pomislim da nešto radim dobro, nakon vremena pomislim da je to ipak loše. Nakon dužeg vremena shvatim da je ipak bilo dobro i tako u krug. Tko i što zapravo odlučuje da je nešto dobro a nešto nije? Tko i što zapravo nama govori kako nešto treba biti? Tko su drugi ljudi da odlučuju za nas? Trebamo li živjeti život po svojim očekivanjima ili se prilagođavati drugima? Zašto nakon upoznavanja novih ljudi, oko njih se trudimo više nego oko starih? Zašto se uvijek nadamo i budemo razočarani? Zašto sve jednom završava?
Koliko često se moramo na neku stvar opeći da bi idući puta postupili drugačije? Zašto zapravo nikada ne učimo iz svojih grešaka? Zašto moj mozak ne šuti? Zašto ne mogu spavati? Zašto mi je sve na pameti što ne treba bit? Svaki trenutak mi se glavom mota 97438 stvari i ne izlaze van. Zašto? Što je to? Hoće li prestati?
Ovo je prvi puta u mom životu da mi je jasno zašto ljudi toliko polude i dođu do toga da počine samoubojstvo. JEDNOSTAVNO TO PROKLETO SRANJE U GLAVI NE ŠUTI!
I kad sam sretna osjećam se kao da nisam. Lažem sama sebi, kako onda ne bi lagala drugima!?
Ne znam tko sam, kako da onda to drugi znaju!? Ne znam kakva sam, kako da to onda nekome drugome pokažem!? Ne sviđam se sama sebi, jer ne znam tko sam ja da se mogu sviđat uopće. Kako da se onda sviđam nekome drugome?
Hvala ti viša silo što imam prijatelje. Hvala ti što imam ljude koji su nakon svega, nakon mene ovakve, spremni biti uz mene. Bez obzira na sve, što imaju lijepe osjećaje prema meni. Hvala ti na pravim prijateljima, ne poznanicima. Znaš na koga mislim :)
Post je objavljen 16.02.2012. u 18:34 sati.