Marketing
Zdrava prehrana za djecu
Svatko bi želio imati ne gojazno, ali dobro uhranjeno dijete. Kod toga zaboravljamo da je razlika između drugo spomenutog djeteta i malo bolje uhranjenog većim dijelom u količini masnog tkiva, tkiva koje uglavnom služi kao pričuva energije. Svi treneri znaju da vrhunski sportaši ne smiju dobiti na težini jer onda gube na vještini i izdržljivosti.
Mladi je organizam u razvoju i treba raznovrsnu hranu da iz nje može "izvući" one vitamine i minerale koji su mu potrebni.
Dijete raste i povećava težinu svojih organa (na primjer jetre, mozga, crijeva, pluća itd.) te mišića s kostima. Za to treba raznovrsne namirnice, prvenstveno one s dosta bjelančevina. Ima ih u namirnicama životinjskoga podrijetla (meso, riba, mlijeko, mliječni proizvodi i jaja), ali i u mnogima biljnog podrijetla (mahunarke, soja, žitarice i dr.). Biljne bjelančevine nisu jednako vrijedne kao one životinjskoga podrijetla, ali za zdravog prosječnog odraslog čovjeka izgleda da su dovoljne, što se vidi kod vegetarijanaca. Djecu, koja rastu, i sportaše odnosno teške fizičke radnike vrlo je teško prehraniti strogom vegetarijanskom prehranom (ako se ne konzumiraju barem mlijeko i mliječni proizvodi).
Prema tome, pravilo broj jedan kod prehrane djece u rastu i razvoju je: dovoljno bjelančevina u hrani. To praktički znači jednu do dvije šalice mlijeka dnevno i barem jedan obrok s mesom, ribom, mliječnim proizvodima ili jajem. Malo više od toga nije štetno, ali mnogo više od toga jest. Ako je dijete mršavo, to može biti zato što ima manje masnoga tkiva. Koliko od djetetove težine otpada na masno tkivo, a koliko na mišiće, može se točno utvrditi vrlo kompliciranim rendgenskim pretragama (koje se rade samo u znanstvene svrhe), nešto manje točno, određivanjem debljine nabora kože kad je podignemo između dva prsta, a obično – iskustvenim pogledom na dijete.
Dijete s manjom težinom ali mišićavo nije ni u kakvom zaostatku prema dobro uhranjenom (ne debelom) vršnjaku. Tek u slučaju gladi ili koje dugotrajnije teže bolesti uhranjenije dijete moglo bi u početku imati neke prednosti.
Što je sve potrebno
Mladi čovjek treba i druge sastojke u hrani osim bjelančevina. Izgledalo bi da su najmanje važne masti. U SAD-u su sintetizirali jednu masnoću koja daje hrani okus, ali koju crijevo ne može nikako upotrijebiti, što bi bilo izvrsno kod pretilih ljudi. No, ubrzo su opazili da time u organizam prestaju pristizati neki vitamini koji su topivi samo u mastima, što je dovelo do zabrane uporabe tih masti u većim količinama.
Masti imaju i neke druge sastojke koji su neophodni organizmu, tako da je potpuna eliminacija masti iz hrane nemoguća (i nepotrebna). U engleskim školskim kuhinjama već su davno prekinuli posluživanje punomasnog mlijeka i daju samo obrano.
Životinjska mast (a tu spada i spomenuta masnoća u mlijeku i maslac) jedan je od najsigurnijih uzroka razvitka ateroskleroze kasnije u životu pa bi možda bilo korisno dijete već od najranijih dana početi učiti da suviše masna hrana nije dobra. I, dakako, treba pripremati hranu s biljnim, napose maslinovim uljem.
Masnoće poboljšavaju okus hrani, obično ih ima dosta i u slatkišima ali i u omiljenom pomfritu i čipsu. Bilo bi dobro već od ranog djetinjstva paziti na količinu masnoća u pripremi jela i izbjegavati životinjske masti (svinjsku, guščju mast i maslac). Maslac ima osobito dobar glas u zdravoj prehrani djeteta, a zapravo u sebi krije tempiranu bombu. Djeca vole suhomesnatu hranu, salame, konzervirane mesne proizvode i šunku. To su obično vrlo masni obroci. Mislite na to da će djeca jednom odrasti i da će morati plaćati pogreške mladosti. Djecu morate naučiti da jedu normalnu hranu spremljenu u kuhinji. Uporno nastojanje na tome da djeca moraju jesti baš sve više je odgojna mjera jer, dakako, ako odbijaju jesti jednu ili dvije vrste hrane, to im zdravstveno ne može škoditi.
Ostaju ugljikohidrati (jela od žitarica, krumpira, riže, mahunarke i sl.). Takva hrana u organizmu izgara potpuno i na taj način odterećuje organe koje trebaju izbaciti nusprodukte njihove razgradnje iz organizma (bubrege, pluća). Ugljikohidrati izvrsno nadoknađuju izgubljenu energiju kod mladog čovjeka, a ako ih uzimamo u prevelikim količinama, naime preko onih količina koje su potrebne za izravnanje tih energetskih potreba, ugljikohidrati se pretvaraju u mast (organizam ih pretvara u rezervu). O potrebi te rezerve već smo govorili. Djeca (a i mnogi odrasli) vole slatko i slatkiše. Šećer je također ugljikohidrat i u "zdravoj" prehrani djeteta može praviti teškoće. Dijete najprije bira hranu koja mu je najukusnija, zasiti se šećerom i ne jede one sastojke koji su mu jednako potrebni. U slatkišima ima dosta masnoća te se, osim pretjeranog konzumiranja onoga što bi trebalo biti ograničeno, javlja i prvo potpuno suvišno debljanje. Zbog svega toga, kada je slatko u pitanju, trebalo bi od najranijih dana uvesti neka ograničenja: slatko je iznimka, svečanost, a ne hrana za svaki obrok.
Post je objavljen 02.01.2012. u 22:15 sati.