apsolutno prepijan
za stihove u dva ujutro.
previše očit da bi muljao.
nema sumnje,
previše je očigledna
u meni sjeta.
i previše sam razblažen,
emotivno spičkan,
da bi birao riječi.
previše zbunjen
da bi shvatio da je mjesec,
da to može mjesec.
treba mi to,
jebeno mi sad treba;
kao cigareta
osuđeniku na smrt.
treba mi,
treba svaka scena,
iz tajne predstave;
trebam svaki detalj iz te bajke,
da me održava,
fiksa mi dušu,
rajca srce.
jebeno je na kauču.
stol je leden,
nema gledanja…
a ja isto leden
kao pijana krepalina,
bazdim po vinu
i mrzim bespomoćnost.
Post je objavljen 29.12.2011. u 16:10 sati.