Zimski solsticij vrijeme je kada se ciklusi protekle godine zatvaraju i otpuštaju kako bi se novi ciklusi kreativnosti mogli ponovo roditi u novoj godini.
Zimski se solsticij tako u starim kulturama smatrao najsvetijim danom u godini, danom novog početka, danom kada otpuštamo staro i otvaramo prostor za novo.
Početak zime vezan je uz zimski solsticij, kada je Sunce u svom prividnom kretanju po nebu najjužnije ili najniže nad obzorjem te prividno miruje. Solsticij doslovno znači 'Sunce koje stoji', odnosno zbog Zemljinog kuta jedna od polutki leži najdalje od Sunca, i zbog toga ima najmanje dnevnog svjetla.
To je najkraći dan u godini.
Zimskim solsticijem počinje zima, ali i uzlazna faza. Uz njega se vežu običaji i svetkovine vezane uz čin ponovnog rađanja, dolaska svjetlosti, potpomognutoga dužim danima.
Jedan od primjera za to je i datum proslave Božića koji simbolizira dolazak svjetlosti (rođenje Krista kao simbola svjetlosti uz duhovne vrijednosti koje donosi).
Blagdani povezani sa zimskim solisticijem su i Yule (Zimski festival), Hanuka (Festival svjetla). Vrijeme proslave Kurban-Bajrama se također poklapa sa zimskim mjesecima.
Uz sve zimske blagdane je povezano provođenje vremena s najbližima, međusobno darivanje, ujedinjenost ljudskih Duša oko zajedničkog cilja dobra i dobrote, jedinstvo s ljudima na cijeloj planeti i prisjećanje na življenje duhovne vrijednosti.
Uz običaje zimskih blagdana su usko povezana stabla i biljke - jelka i božikovina uz slavlje Božića, drveni panj (cjepanica) uz slavlje Yule.
To je i vrijeme anđela.