Marketing
Poziv...
Danas sam napravila nešto loše..idiotski.
Zvala me majka kako djed ima rođendan i nek ga zovem.
Znala sam to, cijeli sam dan to znala ...ali valjda uvijek kad previše misliš o nečemu onda to nekako nakraju malo zaboraviš.
Uglavnom, utipkam ja broj i zvoni ...zvoni..i nitko se ne javlja.
Stanem ...i jednostavno; stislo se srce i sve..
Zovem pogrešan broj; zovem broj osobe koja se više nikada neće javiti...zovem prazan dom u kojem nje više nema..
Opet mi je došlo da budem tužna; jer to najbolje znam i biti. U tome sam uvijek najbolja.
Depresija mi je drugo ime...
Već nekoliko dana živim..osjećam da živim i ..jednostavno kao da sam nekako krenula ali to je samo iz razloga što ja vjerujem u situaciju.
Ne znam jesam li luda, spremam li se postati luda ili što...ali ja ću uvijek zvati taj broj: čekati da se netko javi..
Kad prolazim, gledat ću da li je prozor otvoren, dali je ona vani .. gledati ću, nebih li je vidjela negdje.
Evo opet. Stislo mi se srce; ali kao da sam ga osjetila negdje u trbuhu..kao da više nije na svom mjestu. Kao da više ništa nije na svom mjestu .. kao da nemam dovoljno zraka u ovoj sobi.
Iako je prozor otvoren. I iako je zima. I želim da mi bude zima.
Čitala sam na jednom blogu kako nekoga možeš osjećati i u zidovima, i u prašini ... istina, možeš.
Ja mogu.
.....
*Coldplay - Yellow*
*The Verve - The drugs don't work*
Post je objavljen 30.11.2011. u 00:58 sati.