U sutonu života mog,
stajao sam potpuno bos,
nisam znao što mi je reći,
nisam znao što mi je radit,
samo znam da sam ostao na cesti.
Bio sam potrebit
od svega i od svačeg,
ništa nisam znao, ni mogao,
samo se Tebi Bože moliti.
Molitva je moja
bila jedino blago,
molio sam Tebe,
da mi vratiš život koji je stao.
Bože moj, Ti si me jedini slušati htio,
drugi su prolazili,
ali za ništa nisu (hajali) marili,
a ti si me Bože spasio!
Ostao si uz mene,
kad drugi nisu me htjeli,
slušao si me i ljubio
i sve vrijeme si me čekao.
Što drugo reći,
već da Ti je bilo teško čekati,
na Tebe Bože nisam mislio,
kad sam život trošio.
Sad kad sam na raskršću života,
u meni se budi divota,
milost ljubavi tvoje
i sunčeve zrake na putu mi stoje.
Ostat ću zauvijek s Tobom
u milini ljubavi Božje,
ništa me dotaknut ne može,
ni strah, ni glad, ni tuga, ni jad
kad si Bože zauvijek sa mnom sad.
Ništa mi više važno nije,
srce se sada smije ,
vedrina mi dušu liječi,
sa mnom u ljubavi živiš vječnoj.
Slušat ću Te i ljubiti
i nikom neću suditi,
ostao si mi samo Ti,
ljubljeni Bože, snago i ljepoto!
Post je objavljen 13.11.2011. u 22:17 sati.