Doprinos u stvaranju znanstvenog nazivlja [uredi]
Dr. Bogoslav Šulek napisao je više znanstvenih djela, no možda se iz jezične perspektive najzanimljivijim čini njegovo popularno-znanstveno djelo "Prirodni zakonik za svakoga iliti popularna fizika", izdano u 3 knjige:
I. - Priprema. Silarstvo (mehanika)
II. - Vesarstvo (akustika) i
III. - Svjetlarstvo (optika).
Ta su djela tiskana u razdoblju od 1873. do 1876. godine od strane društva sv. Jeronima u Zagrebu. Već na prvi pogled u tom se djelu može primijetiti velik dio riječi koje se danas smatraju iščezlim i u govornom i u pisanom smislu. Osim toga, Šulek u to djelo unosi vlastite riječi koje se odnose na stručne pojmove toga vremena. U tom se djelu, stoga, prožimaju Šulekova jezična domišljatost i riječi koje pripadaju starom leksiku. Šulek je usto mislio i na čitatelje te svoju knjigu približio i neukom pučanstvu, pišući jednostavnim i nepretencioznim stilom. U svome djelu vrlo praktične stvari koje se dotiču fizikalnih zakona objašnjava koristeći svoje novoskovane riječi. Izlažući umjerstvo (statiku) i kretstvo (dinamiku) objašnjava zašto se kola natovarena sijenom prevrću na stazi kojom prazna bez problema prolaze i daje niz drugih praktičnih rješenja vezanih uz sporednik tj. paralelogram sila. Šulek je u to vrijeme također bio zagovornik industrijske modernizacije i razvitka, stoga u opširnom poglavlju o strojstvu (strojarstvu) objašnjava rad parnih strojeva, tada rijetke i prilično nove pojave. Kada su se u to vrijeme u Austro-Ugarskoj tek uvodile mjerne jedinice, Šulek je imao odgovor i na to. U njegovim su djelima mjer, stor i tez zamjenjivali današnji metar, ar i gram. Svoj je jezični opus crpio iz tvorbenih mogućnosti slavenskih jezika u koje je uvijek polagao naročito povjerenje za pronalaženje najboljeg jezičnog rješenja. Njegova se nazivlja (ne samo znanstvena) i dan-danas naširoko koriste. Primjerice, zahvaljujući Šuleku imamo obujam (volumen), zračenje (radijaciju), ozračje (atmosfera), kovine (metali), slitine (legure), toplomjer (termometar), tlakomjer (barometar), sredstvo (medij), dalekozor (teleskop)... Neke se njegove riječi nisu ukorijenile, no neke se ponovno uvode u pisanu riječ i možda jednoga dana opet zažive, poput riječi sitnozor za mikroskop koja je osmišljena po grčkom uzorku slično kao i dalekozor. Među tim riječima su i svjetlopis (fotografija), koji je koristio i sami Tin Ujević, stisljivost (kompresibilnost), raspružljivost (ekspanzivnost), suonitost (kohezija), prionitost (adhezija), bugačljivost (kapilarnost), vlasatice (kapilare), pružnost (elastičnost), rastegljivost (plastičnost), skrljivost (apsorpcija tj. upijanje)... Dok se među pridjeve ubrajaju i jamast (konkavan), bokat (konveksan), prozračan (translucentan), itd. No, Bogoslav Šulek je možda najpoznatiji po svome prevođenju naziva kemijskih elemenata i drugih srodnih pojmova. U tom je segmentu u hrvatski uveo kisik, vodik i ugljik, a izmislio je i razne druge nazive kao što su: solik (klor), jedik (fluor), smrdik (brom), litik (litij), lužik (kalij), sodik (natrij), svjetlik (fosfor), vapnik (kalcij), težik (barij), glinik (aluminij). Za tvari je, primjerice, pisao da po svojoj nakupitosti (agregaciji) mogu biti krutci (krutine), tiječi (tekućine) i uzdušine (plinovi). U svakom slučaju, Bogoslav Šulek je imao veliki utjecaj na stvaranje i prihvaćanje novih nazivlja koja bjehu u duhu hrvatskog jezika.
Post je objavljen 01.11.2011. u 17:06 sati.