nemirna i brza
zapjenjena
nosi me negdje ... i nigdje
udara o stijene na svom putu
uvlači u svoje vrtloge
zaustavlja uzdahe
udišem raspršene kapi
njenih nemira
borim se sa njenim bjesovima
i svaka okuka donosi pitanja...
iza koje je se kriju mirnije vode?
koja okuka uzima njen bijes?
koja uzma vrtloge?
a ono što svaka daje
novi je udarac o stijene
i pogled na sljedeću okuku u daljini
ostaje samo da se borim sa njenim bijesom
i pripremim za novi udarac
za novu okuku
stijenu
i žestinu...
Post je objavljen 31.10.2011. u 14:45 sati.