1. Najprije bih se osvrnuo na tvoje stanje, tvoj položaj čovjeka-vjernika, kršćanina. Nalaziš se na obali mora, sunce zalazi i ti vidiš trag, odbljesak koji ide od sunca prema tebi. Ako pitaš prijatelja koji se nalazi par metara dalje, koji isto tako gleda zalazak sunca, vidi li on trag, dali je prema njemu prostrt takav put, kazat će ti da jest.
Svaki od nas ima, i ti i ja, svoj put prema Suncu, svaki od nas ima svoj odnos prema Bogu. Rekao bih da je sve isto i tvoj i moj put, isto je Svjetlo, isti je Bog. Ali ti i ja se razlikujemo. Ti imaš drugačije osjećaje, doživljaje, drukčije primaš, baš zbog toga što si, kako sam rekao, originalan. Drugačije ćeš mi reći svoj doživljaj. Gdje se ti nalaziš u tom susretu s Bogom, mogu samo naslućivati. To jedino znate ti i Bog. Kakav je taj Bog za tebe? Nije problem tvoje vjere u nepoznavanju kršćanskih istina, ili problem što nisi možda išao na vjeronauk, nije ti problem reći da Bog postoji, da vjeruješ u Njega. Puno znaš i ti i ja o vjeri! Ali znanje o tim stvarima još nije vjera.
Teško je danas biti kršćanin, ne zbog toga što nekom moraš priznati da si kršćanin, već zbog situacije koju doživljavaš u samom sebi. Jesi li se susreo s Bogom, dali si Ga doživio? Kakvu sliku imaš o Bogu? Vjerujem u Boga koji se za sve brine, kroz slobodu ljudi, On sve vodi sigurnom cilju, On je dobar, ni sjena zla ne može biti u Njemu. On nikad ne može zaželjeti da ja stradam bilo u ovom životu, bilo iza smrti. Dokle god vjerujem da je On dobar i da sve može, moj život ne može promašiti cilj i moje želje ne mogu ostati ne ispunjene. Moje mrmljanje u patnji, protest i žaljenje kad ne ide kako bih htio, otpor i plač kad me snađe nevolja, grijeh i tjeskoba, šutnja puna prijekora prema nebu kad me napusti prijatelj i uhvati strah da će me ostaviti osoba koju volim – sve su to znakovi da ne vjerujem do kraja u svemogućeg i dobrog Boga, Boga koji se brine za mene i koji me voli. Patnja je tu da mi otkrije Njegovo pravo lice. On me u dlanove svoje urezao, imenom me prozvao, dozvao u život, izabrao me da mu budem blizu. Meni se ništa ne može dogoditi. Kroz prividne gubitke, On me vodi k stvarnom ispunjenju svih mojih želja. On želi da se potpuno oslonim na Njega. Svaka bol je povlašteni trenutak Njegove blizine. ( Ponavljanje je majka znanja).
Post je objavljen 25.10.2011. u 19:53 sati.