Pregled posta

Yogi pustinjak- dezerter ili prvoborac?

Sadhus-, sadhusi su hinduski asketski mistici.

Svjetovnjaci u svojoj budalastoj „mudrosti“ gledaju Velikog Yogina, sjedećeg u tihoj meditaciji u samadhi stanju na Himalajskim visovima, kao nekorisnog člana društva, kao na nekoga tko je dezertirao od svojih svjetovnih dužnosti kako bi za sebe samoga postigao sebično spasenje. Ako bi takva kritika i možda bila primjenjiva na neke pustinjake iz egipatskih pustinja (za pojašnjenje pročitati: ovdje), nije primjenjiva na Kargyutpa askete kao ni na istinske Indijske yogine koje je pisac susreo.

Nigdje u tijeku svojih istraživanja koja je obavljao među živim svecima Himalaja i Hindustana nije pisac susreo izvornog yogina čiji ideali bi bili bilo što drugo osima nesebičnog pripremanja za službu u korist Ljudske Rase. Jedan od takvih slučajeva, iako po rođenju Brahman, odbacio je sve kastinske i vjerske podjele te je smatrajuću sve čovječanstvo za svoju braću i sestre radosno okrenuo se budućnosti, iako ga možda još čeka bezbroj reinkarnacija, do trenutka kada će biti sposoban vratiti se u svijet i objaviti Istinu Ostvarljivu. Za njega Odricanje mora prednjačiti nad Pokoravanjem Života, kao što je i Isus objasnio mladom bogatašu svjetovnjaku koji ga je pitao za put prema Spasenju. Ostvarenje Istine mora prethoditi zadaći podučavanja i vodstva neprosvijetljenog čovječanstva. Ako Učitelj sam nije vidio Svijetlost kako je može objaviti drugima?

Dakle najviši cilj svakog istinskog yogina, bio on hindus, budist, džainist, taoist, sufist ili gnostički kršćanin jest da prije svega osposobi sebe da bude Svjetski Učitelj i da se tada vrati u zajednicu ljudi i izvrši svoj Zavjet.(* pogledati objašnjenje na kraju teksta)
Njemu je jedan životni vijek poput jednog dana, iako će možda još mnogo tisuća životnih vjekova biti potrebno u obličju od krvi i mesa da se dostigne Prosvjetljenje on želi nepokolebljivo ustrajati u životu koji je dobrovoljno izabrao. Izabrao je tako upravo stoga što je i sam u prošlim životima itekako iskusio svjetovni život, obitelj, brak, primanje i davanje zadovoljstva, ispunjenje nezasitnim ambicijama i naučivši lekciju takvoga života ustao je i stupio među pojedince višega reda među svojom Rasom.
Spoznavši kako svjetovni život nije najviši oblik postojanja na Zemlji odbacio ga je i poput onog tko je iz mračne špilje izašao na svjetlost dana, nema više nikakve želje vratiti se Sjenama. Put koji je izabrao vodi prema Višoj Evoluciji, prema Izvan Prirodnom, Cilj jest oslobođenje od ograničene osobnosti kroz Sve-Prosvjetljenje, transmutacija je to koja se provodi alkemijom Ispravnog Znanja, a mijenja svjetovno u Nadsvjetsko- Nespoznatljivu, Neznanu, Nerođenu, Nestvorenu Nirvanu.

(*) Zavjet da se izvrši služba Bodhisattve – Velikog Učitelja zavjet je koji znači koračanje Višim Putem, taj put predstavlja Mahayanska tradicija, a sam Zavjet jest četverostruk:

1.) Omogućiti spasenje svih svjesnih bića
2.) Eliminirati sve samsarske žudnje u sebi samome
3.) Spoznati, a zatim i druge naučavati Istini
4.) Upraviti druge putem koji vodi prema Prosvjetljenju

Zavjet implicira da onaj tko ga uzima se neće ući u Nirvanu sve dok sva bića, od onih najnižih iz pod-ljudskih domena postojanja na ovome i bilo kojemu planetu do onih u najvišim domenama postojanja –bogova (bića nad-ljudskih domena ali ipak neprosvijetljena uma) pa čak i oni koji su pali na samo dno i prebivaju u domenama pakla, ne prevedu sigurno preko Oceana Samsare na Drugu Obalu Vječnoga Oslobođenja. Doktrina Vječnog Prokletstva nema mjesta u univerzalnom altruizmu jer je, kao što je smatrao veliki kršćanski mudrac Origen, nespojiva sa Sve-Prihvatljivom Ljubavi Dobrog Zakona.



(Origen (184/5.–253/4.) Veliki ranokršćanski filozof i teolog, ubraja se među tzv. Crkvene Oce. Smatrao je dakle da doktrina o Vječnom Prokletstvu nije spojiva s Božjom Ljubavi. No kao što smo vidjeli ranije u poglavlju o kršćanskim gnosticima, dogovaranja po tzv. crkvenim koncilima usmjerila su izvornu Kristovu filozofiju u nekim čudnim smjerovima, op. prev.)



Još jedan primjer asketa - derviša (foto oko 1900.g.). Derviši su yogini koji pripadaju sufizmu- mističnom i ezoteričnom redu proizašlom iz islama. Često progonjeni zbog svoje sklonosti meditativnom promišljanju, introspekciji, samospoznaji i pustinjačkom životu u celibatu i siromaštvu. U današnje vrijeme stvari nespojive sa organiziranim islamom kakav je prevladao.

Ovime zaključujem seriju postova na temu obrane pustinjačkog ideala. Za mene osobno tema je počela sa čitanjem knjige „Milarepa- Veliki tibetski Yogi“ pisca Waltera Evansa Wentza, koja je istinski klasik tibetologije. Nastala je početkom 20. st., no njezina tematika i problematika koju dijelom obrađuje su zapanjujuće aktualne i svevremenske- kako to inače i biva sa klasicima. Na kraju mogu vam samo ponuditi svoje shvaćanje stvari tj. svoje dojmove nakon promišljanja o pročitanom i naučenom. Kao i svi ljudi koji nisu baš ekstremno praznovjerni tako i ja imam svakojakih sumnji kad je riječ o bilo čemu što mi nije opipljivo i na prvu ruku shvatljivo. Možda mi netko neće povjerovati ali ja sam u biti ipak na svoj način skeptik pa sam tako i o mističnom konceptu meditanta pustinjaka, askete koji je „prodao svijet“ razmišljao dvojako. Mislim da naslov ovog posta “dezerter ili prvoborac“ objašnjava najbolje na što mislim…
Jedno nam mora biti jasno ako želimo biti skroz iskreni, svi mi neprosvjetljeni kakvi jesmo ne možemo stvari vidjeti onakvima kakve zaista jesu, jednostavno ne ide, npr. kao da pokušavamo gledati živu stanicu golim okom bez mikroskopa. Dok nije bilo mikroskopa niti teleskopa ljudi su mogli zamišljati svašta ali znati nisu mogli zasigurno, puko vjerovanje bez spoznaje nije naročito relevantno. Mi ljudi se u procjenjivanju i prosuđivanju karaktera drugih ipak prije svega vodimo procjenom sebe samih, po onoj paroli- svatko sudi prema sebi. Sebičnost je dosta važna karakteristika mnogih pojedinaca i ja sam tu ne zaostajem, možda i pomalo prednjačim nad većinom. No što je zapravo sebičnost drugo nego zalaganje za svoje vlastite interese, nije li? Interesi proizlaze iz svakakvih sklonosti, žudnji, planova, namjera i sl. Ako gledamo ljudski život od rođenja, dijete je instinktivno sklono sisanju, spavanju itd. malo veće dijete teži igranju sa igračkama, sladoledu, još veće dijete teži npr. sportovima, a neka čak i učenju o svijetu oko sebe i sl. uglavnom to je to, kako dijete odrasta u čovjeka dolaze razne varijacije na temu- novac, kuća, stan ali i nematerijalne težnje- međuljudski odnosi, karijera, prijateljstva, ljubavi, obitelj itd.
Rezonirajući tako možemo pretpostaviti da je i himalajski budist, muslimanski sufi, hinduski sadhus ili kršćanski pustinjak eto jednostavno odlučio slijediti neke svoje „strasti“ koje možda nisu konvencionalne, nisu materijalne ali su ipak samo strasti i sklonosti baš kao što je i ona naša sklonost prema hladnoj pivici, tekmi na stadionu, čitanju književnosti, itd. jednostavno neka puka preferencija od koje nam je baš dobar filing.
Sve je to isto, sve je to „ganz egal“ kako bi rekli Nijemci, nama lijepo u fotelji pred tv-om, asketu super u špilji bez tv-a i bog te veseli, …ne? Pa… ne baš! Suprotno uvriježenim, a možda i namjerno potenciranim mišljenjima, istinski asket- yogi kakve je Evans Wentz imao prilike upoznati na svojim studijskim putovanjima nije puki praktičar nekih svojih privatnih sklonosti ili interesa. Kao što smo vidjeli on jest trudbenik i student, student prije svega svoga uma, ali cilj njegova učenja i treninga nije i ne može biti ništa manje od dobrobiti svakog svjesnog bića, svakog toka svijesti koji se nije još uspio otisnuti preko oceana Samsare. Recimo npr. ovako- da li ima netko od nas pravo kritizirati studenta koji studira medicinu, znanje kojim će spašavati živote, možda baš i naš život ili nama bliskih osoba? Sigurno se bi našlo i bisera koji bi rekli da ne treba nitko biti liječnik niti učiti o medicini nego ajde svi u čobane ili tako nešto. Tako recimo i neki svjetovni „umnici“ zacijelo percipiraju yogina, pustinjaka kao nekog sanjara i dokoličara jer ga u svojoj ignoranciji ne mogu niti početi razumijevati. Ipak kao što smo vidjeli iz ovog odlomka Yogi radi i za takvoga i za njegovo konačno dostizanje onoga što je i sam Buddha dostigao. Bodhisattvinska ljubav je ultimativna nije zavisna od hirova i preferencija, isto kao što savjesni liječnik neće odbiti pomoći ranjeniku samo zato jer je ovaj baš budala od čovjeka.

Primijetio sam kroz ovu seriju postova o yoginskom pustinjaštvu iz komentara da se postavlja pitanje yogina kao možebitnog dezertera koji odlazi nekud u neki svoj privatni mir i meditira do smrti. Tu je potrebno nešto preciznije razjasniti stvari kad govorimo o yoginima/asketima. Ovdje konkretno ja sam se fokusirao na Kargyutpa Bratstvo ali stava sam da pozitivno i aktivno yoginstvo nije ograničeno vjerom, nacijom ili tako nešto, no to je već druga priča. Ključne riječi su dakle pozitivno i aktivno, konkretno yoginska tradicija o kojoj govorimo pripada mahayanskoj školi- Velikom Putu čija osnova je bodhisattvinska samilost prema svim bićima uronjenima u samsarsku egzistenciju. Yogi dakle kao bodhisattva- potpuno prosvijetljeno biće već je mogao otići puno dalje od nekakve špilje na planini da je želio samo svoj mir. Mislim naravno na Nirvanu.
Yogi je aktivan učitelj i trener, Bodhisattva nije Pratyeka (Ne-Učiteljski Buddha) koji pripada Nižem Putu tj. hinayani/teravadi. No niti Pratyeka asket kao takav nije beskoristan čovječanstvu, evo kako je to objasnio W. Evans Wentz:

Zavjet da se ostvari status Pratyeke (Ne-učiteljskog Buddhe) pripada Nižem/Manjem Putu Hinayani. No čak i na tome putu direktna dobrobit za čovječanstvo se ostvaruje na druge načine, na primjer tihim i neprimjetnim odašiljanjem duhovnog utjecaja nad svim nacijama svijeta. Teravada/Hinayana asket dakle iako nije Učitelj koji govori, svojim utjecajem okrepljuje i pomaže da se održi aktivnost više prirode u čovjeku, kao što sunčeve zrake okrepljuju fizičko tijelo čovjeka.

Ovo objašnjenje je upravo briljantno! Dakle vidimo da čak niti asket koji ne pokušava ljude trenirati da postanu prosvijetljeni poput njega već samim time što je prosvijetljen koristi svima nama kao i svakom svjesnom biću u Svemiru. Slično tome naše Sunce možda ne pomaže ljudima korisnim životnim savjetima ali ono vršeći za sebe svoj „privatni“ posao- nuklearnu fuziju, održava i naš tjelesni život u postojanju.

Bodhisattva pak prosvijetljen u svojoj samilosti ne diferencira svoj tok svijesti od one svijesti koja se predavši Iluzijama manifestirala kao npr. Hitler ili Pol Pot.

W.E. Wentz pojašnjava:
Budizam dakle učeći da svako živo biće ima na kraju postići Prosvjetljenje odbacuje doktrinu semitskih religija o Vječnom Prokletstvu. Svaka karmička patnja, čak i ona u paklu mora se na kraju iscrpsti i završiti. Ništa samsaričko, bio to svijet, pakao ili raj ili egzistencija u tim domenama nije trajno- sve je to podložno promjenama, raspadanju i razlaganju, čak i Brahma i svi Bogovi i oni Zli moraju na kraju biti transmutirani i apsorbirani u Dobru.

Osobni mir? Zamislite da morate spasiti hrpu utopljenika neki nose na sebi olovni uteg i ne žele uopće da ih se izvuče iz vode, neki nose lakši uteg ali ne znaju plivati, neki su iscrpljeni i posustaju, neki se održavaju svojim snagama i dovikuju vam da dođete čim prije do njih. Nestati ne može nitko od njih čak i one koji potonu na dno morate izvući. Utopljenika je puni ocean, svi su oni svjesna i osjetilna bića u Samsari- u svim domenama egzistencije, ima ih dakle poprilično. Ako osobni mir ostvarujete izvlačeći te utopljenike iz vode, prevodeći ih preko oceana gledajući da stignu sigurno s ljubavlju kakvom majka gleda svoje dijete onda ste dakle Bodhisattva. Kada ćete i vi za njima? Tek kad više nikoga ne bude u vodi, kada se iscrpi Samsara, kad više ni jedan um ne bude odvojen iluzijama od svoje prave prirode, dakle kad završi sve osim Beskrajne Ljubavi jedine konačne Izvan Prirodne Stvarnosti. Ako u tome poslu ima nekakve sebičnosti ja je ne uspijevam pronaći!

Eto toliko ja sam sebi odgovorio na pitanje koje sam postavio u naslovu, a nadam se da sam i za vas štovano čitateljstvo iznio dovoljno materijala na kojemu možete slobodno graditi svoja razmišljanja.


Post je objavljen 11.10.2011. u 17:03 sati.