Marketing
Velebit Long Distance Trail – III
Slijedi treći dio putopisa s ljetošnje ekspedicije Velebit 2011:
Radnja se zbiva poslijepodne drugog dana sve do kasnog poslijepodneva trećeg dana putovanja planinom Velebit.
Pogled na dolinu Stap
Ova dolina bila je u prošlosti nastanjena polunomadskim stočarima koji su tu boravili u ljetnim mjesecima napasajući svoja stada. Brojni ostaci njihovih nastambi- pastirskih stanova vidljivi su širom Stapa.
Naš cilj drugoga dana je također na Stapu- planinarsko sklonište Tatekova koliba na 960 m nadmorske visine. Kao što vidite nešto smo se spustili od jutra kada smo se probudili na Šugarskoj dulibi 1212m nad morem.
Puhovi su i ovdje prisutni zato u uglu stoji limeni ormar za hranu
Unutrašnjost Tatekove kolibe je vrlo dobro uređena i opremljena te omogućava i preživljavanje u zimskim uvjetima.
Tatekova koliba nazvana je po slavnom entuzijastu i istraživaču okolnih planina i krša – Slavku Tomerlinu – Tateku. On je sagradio sklonište i trasirao planinarske staze do brojnih krških zanimljivosti u okolici.
U jednoj stijeni nedaleko skloništa Tatek je sagradio kapelicu, neobičnu skulpturu sv. Antuna je također on isklesao.
Sljedećega jutra krenuli smo žestoko uzbrdo odmah iza Tatekove kolibe.
Trebalo se uspeti do simbola ovog dijela Velebita- prepoznatljivog kuka Stapine kojega smo iz daljine gledali još prethodnog dana.
Evo kako to izgleda u podnožju kuka Stapine. Uspon nije moguć bez penjačke opreme (i znanja penjanja).
Nakon Stapine počeli smo se polako spuštati u niže predjele. Trebalo je stići na Malo i Veliko Rujno- najveća livadna prostranstva na Velebitu.
Kameni obelisk, ne znam više točno gdje je to bilo.
Prema livadama
Penjanje po kamenitim stazama zamijenili su dugi marševi po pašnjacima.
U hladovini na Velikom Rujnu odmaraju konji.
Veliko Rujno je dosta posjećeno mjesto, a ima i nešto stanovnika. Iz smjera mora postoji makadamska cesta
Park s klupama ispred kapelice
Ovdje smo napravili ručak i dugi odmor (uz drijemanje u hladu) jer nakon pola dana spuštanja od kuka Stapine dovde trebalo je zapeti još 2 i pol do 3 sata uspona i te večeri zanoćiti na planinarskom skloništu Struge najvišem skloništu na Velebitu na 1400m.
Kapelica
Šterna iz 1932.g., pokraj kapelice
Ljuštura kazetne bombe (engl. cluster bomb ). U tijeku rata livade Velikog Rujna bile su strateški položaj hrvatske vojske na Velebitu te su bombardirane. Područje se danas smatra razminiranim.
Zaprežni plug
Uspon počinje strmo i ubrzo se dolazi do mjesta gdje se ljudi često slikaju. Vjerojatno najpoznatiji vidik na najveće velebitske livade. Odavde se pruža pogled na livade V. Rujna. Na slici ispitljivo promatram udaljenosti koje smo prevalili preko najvećih velebitskih livada samo da bismo ih ubrzo napustili i vratili se u šume i kameni krš na putu koji će nas na kraju dovesti do Vaganskog vrha. O tome u sljedećem nastavku reportaže.
U međuvremenu poradi lakšega razumijevanja cjelovite priče, tko želi može se podsjetiti na I. dio i II. dio putovanja.
Post je objavljen 30.09.2011. u 19:34 sati.