Marketing
Odlazak.
Već nekoliko dana pakiram kofere. Spremam sve stvari u kutije.
Moj život u kutiji i na kotačima. Tužno kako zapravo sve i stane. Samo osamnaest godina mog života. Bijednih osamnest godina .. ali mislim da su to zapravo bile najbolje godine – tek sada bijeda dolazi. Bojim se od svega novoga. Novi grad, novi ljudi, okolina ... sve. Užas. Plačem ...
Cijelo ljeto samu sebe psihički pripremam na sve. Uvjeravam samu sebe, samoj sam sebi potpora ali danas sam se slomila. Samo oču zagrljaj, svoju sobu i suze. Ništa mi drugo osim toga ne treba.
Danas niti vaga nije moj najbolji prijatelj – pokazuje broj kojeg nemogu podnijeti. Nikad nisam imala ovoliko puuuno kilograma. Nadam se da je to sve od stresa i od svega toga i nadam se da ču se tog viška već nekako i riješiti. Vjerojatno oču. Tamo neće biti mamine kuhinje (iako ja vrlo dobro kuham, obožavam kuhati) i neće biti vremena za istraživanje u hladnjaku. Barem se nadam.
Danas zapravo nikako nije moj dan. Samo bih plakala. Sve me živcira, sve mi smeta, sve me rastužuje ... odlazim. Od svih i od svega svoga... jedino mi je drago da odlazim od tog ER mentaliteta.
Svi govore da promjena dobro dođe. Netreba meni nikakva promjena. Uredu, možda treba, ali mislim da odlazak u drugi grad uopće nije bio potreban.
Eh da mogu vratit vrijeme i onaj ''klik'' na stranicama d.mature ..
Post je objavljen 28.09.2011. u 02:18 sati.