plivam ovim morima
bez cilja lutam
tražim svoj komadić plavetnila
i susrećem duše
umorne, sretne, bolne, sjetne
prolaze pored mene
svaka u svome svemiru
ne gledam ih
ne čujem
ne primjećujem
sama u svojim mislima
i svome sazvježđu
lutam...
zove me jato dupina
da im se pridružim
samo odmahnem
u znak pozdrava
i nastavim dalje...
njihovo mjesto
je gore u plavetnilu
a mene zovu dubine
sve dublje, i dublje
do dna...
gdje su vladarice
tišina i tama
na meki pijesak
možda tu pronađem
sigurno mjesto za odmor
sklonište od pogleda
od sebe same
...malo mira
bar za jedan miran san
bez snova...
Post je objavljen 26.09.2011. u 23:59 sati.