Marketing
Rezervacija karte.
Nekada trebaš platiti kartu ne biš li shvatio tko ti je prijatelj, a tko to nije. Nikada prije nisam razmišljala o tome: o tome da trebam možda pokupiti stvari i otići na put kako bih upravo to i shvatila. Danas sam to učinila. Pokupila sam stvari, kupila kartu i sjela na bus. Iako neispavana, nisam mogla u busu oka sklopiti jer sam se osjećala tako nelagodno. Nikako da se namjestim, nisam znala kud bih s nogama a kud s rukama. Sjedila sam i razmišljala jer mi je u tom trenutko jedino to preostajalo. I tako je prošao jedan sat, pa dva sata. No, tada sam već bila pročitala nekoliko stranica knjige Nives C. Kakva žena, kakva knjiga- ne može te ostaviti ravnodušnim. Nikako. Zašto? Iz razloga jer ne razumiješ čitaš li nekakvu tužnu istinu ili hrpu izmišljenih stvari.
***
Napokon, nakon četiri sata putovanja stigla sam u Zagreb. Taj divan grad, a kakvi su mu ljudi?
I tako hodajući prema glavnom trgu odnosno prema svojoj prijateljici, nazvala sam svojeg jako dobrog skoro pa najboljeg prijatelja. I zovem ga ja valjda jedno desetak puta na taj mobitel koji je jedva lovio signale i što se dogodi? Osoba se ne javlja na mobilni telefon. Uredu, ne mora.
Ali kakava je to maloumnost, ignorirati nekoga tko nije u svom gradu. Najgore je od ljudi ne dobiti nikakvo objašnjenje za njihove odluke. I nakon takvih ljudi, sretna sam što na kraju dana imam nazvati nekoga tko nije tako egocentričan i upicajzlen. Nekoga tko je jednostavan i izuzetno divan. Cijenim to što imam pokraj sebe, ali eto kako nikad ne možeš znati koliko je tko pouzdan.
***
Karta do Zagreba me stajala 300 kuna, a bitno je znati tko ti je prijatelj a tko to nije. Ova spoznaja je itekako vrijedila 300 kuna. I još bi 300 kuna dala da takvu osobu nisam niti upoznala... ali opet, zašto ne?
Post je objavljen 25.09.2011. u 22:49 sati.