Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/vajrapani

Marketing

U obranu pustinjačkog ideala I. dio

Prosječnom Europljaninu ili Amerikancu, naviknutom, možda i previše, na moderne udobnosti i pogodnosti život Kargyutpa asketa i ostalih njima sličnih- život u klimatskim ekstremima snježnih himalajskih visova, zaogrnuti samo u tanku pamučnu odjeću, preživljavajući na dnevnoj porciji od šake suhog ječma uz začin od korijenja i bilja te možda tu i tamo nešto jakova mlijeka koje bi kao milodar donio poneki svjetovnjak, nije lako objasniti. Takav život oslobođen od bilo kakvih svjetovnih posjedovanja, neopterećen svjetovnim težnjama, može se ponekad zapadnjačkom umu učiniti kao posljedica nerazumnog religioznog fanatizma.

Ipak ne treba zaboraviti da asket sa svoje strane gleda s dubokim suosjećanjem
na braću uronjenu u svjetovno i dok se oni trse oko svjetovnih sitnica, on prinosi za njih molitvu kako bi se njihovo Neznanje (Avidya) razložilo i kako bi oni krenuli Putem Velikog Oslobođenja. Pun suosjećanja asket nadgleda ljudsku rasu svojim očima duhovnog uvida, kao što je to činio i Buddha Gautama i doživljava čovječanstvo kao robove okovane svojim vlastitim konvencionalnostima, od kojih su mnoge ustvari neslomljive. Asket promatra svojeg druga-čovjeka zahvaćenog njegovom karmom, posljedicom prijašnjih postupaka. Poput trkača na beskonačnoj pokretnoj traci sastavljenoj od 12 Nidana- međuzavisnih uzroka samsaričkog postojanja. Oni (ljudi) se rađaju beskrajno samo da bi pali kao žrtve tuge, starosti, bolesti i na posljetku smrti. Asket kontemplira o dolasku vremena kada će on sam biti opunomoćen da stupi naprijed i odvede ih u Slobodu.

Dakle prema svjetonazoru yogina, ljudski život je Mreža sastavljena od Maya (Iluzija) u kojima se ljudska bića trse poput zarobljenih stvorenja. To stanje je poželjno samo u slučaju kad je njihov (zarobljenih svjesnih bića) napor usmjeren u jednom smjeru- kroz pravilno korištenje života težnja prema dosizanju Izvan Prirodnog, slobodnog od svih uvjetovanih stanja prolaznog i pojavnog bivanja. Ta težnja je poput stremljenja prema brodu kojim se može prijeći preko oceana na drugu obalu.

Kada je pisac (W. Evans Wentz) jednom putovao u indijsko mjesto Badrinath na hodočašće susreo je hinduskog yogina koji je tamo boravio u svom pustinjačkom skrovištu u divljim predjelima Garhwala i Tibeta. U zanimljivom razgovoru yogin je piscu postavio i ova pitanja:

„Mogu li zrakoplovi i bežična telegrafija i sve vaše moderne pogodnosti donijeti istinsku sreću ovoj Rasi? Ili može li slijepa vjera u nepogrešivost Svetih Knjiga donijeti Emancipaciju bez Znanja koje se ostvaruje kroz prakticiranje religije?“

I mi bismo također trebali razmisliti nije li ideal koji nam nudi Milarepa poslije svega ipak više kulturan od ideala financijera s Wall Streeta ili pak tragača za ugodama Pariza.


(odlomak iz poglavlja „Himalajski yogini i bogovi“ knjige „Milarepa- veliki tibetski yogi“, autora W.Y. Evans-Wentza)



Post je objavljen 25.09.2011. u 11:57 sati.