Marketing
Equinox
Jučer je bio jesenski ekvinocij ili ravnodnevnica. Astronomsko objašnjenje kaže da je to trenutak kad su dan i noć jednaki, kad je Zemljina os rotacije, točno okomita na svoju ravninu ekliptike okretanja oko Sunca. Ove godine sam trenutak ekvinocija zbio se u ranim jutarnjim satima, u petak, u 05:10. Za razliku od recimo pomrčine Sunca ili Mjeseca ovaj astronomski događaj ne možemo nešto naročito promatrati ali zato možemo jednostavno uživati u trenutku. Ovim astronomskim događajem počinje i kalendarska jesen. I već je bilo i vrijeme, jesen mi neobično paše, ne smetaju mi ni ostala godišnja doba, ali jesen je odlična, sočna i aromatična, sa maglama koje specifično mirišu po vlažnom šumskom lišću.
Za sad lišće je još na granama, a i magle su sramežljive ali ipak veselimo se u očekivanju.
Ovakvi astronomski blagdani nekako su mi sve više relevantni od onih provizornih, dogovornih. No dobro, u svakom slučaju nadam se da ste se u sklopu obilježavanja ekvinocija barem na jedan dan suzdržali od bilo kakvih prinošenja žrtava bilo ljudskih ili životinjskih! Ja jesam, …ovog puta ;-)
Danas, u subotu malo sam otišao u brda da vidim kako napreduje dolazak jeseni.
Ne napreduje baš bogzna kako, vrućine su još jake, sunce prži nesmiljeno…
Crne bobice koje sam ubrzo primijetio, prema mojim saznanjima zacijelo pasji drijen (Rhamnus cathartica)
Trnine (prunus spinosa) ove godine orodile su ko lude.
Paprati. Jedno od mojih najranijih siječanja je kako sam davnih dana kao klinac ujesen nabrao snop suhih paprati baš na ovom mjestu i odnio doma k baki. Čemu paprati i gdje su poslije završile nije mi ostalo u sjećanju. Iz toga zaključujem da sam možda bio premali da bih sam tumarao brdima…
Dalje stižem do borika kojim često prolazim u šetnjama.
Borovi su mladi i gusti. Borik je teško prohodan...
...osim jednom stazom uz sam rub. Miris smole na ovom jakom jesenskom suncu je intenzivan. Opija me i prenosi u crnogorične šume Mongolije koje su zasićene istom takvom hramskom aromom.
Usred borika nalazim ptičje pero, zacijelo jastrebovo, no prije svega znak Garude. Odlično! Nastavljam dalje…
Divlja ruža (šipak) Rosa canina- doslovni prijevod s latinskog glasi- pasja ruža.
Na visoravnima koje se većim dijelom još uvijek obrađuju ukazuju se zakržljale stabljike kukuruza. Dugotrajna suša i velike vrućine ljetos su sve spalile.
Nalazim se pod krošnjom hrasta i tu malo zastajem… predah i promišljanje.
U blizini velik grm borovice- Juniperus communis. Rastom veći i širi od mene. Ovdje kod nas nema baš puno ovakvih orijaških grmova borovica.
P.S. fotografije su napravljene mobitelom pa zato i nisu baš neke kvalitete.
Post je objavljen 24.09.2011. u 19:21 sati.