Boriti se ili pak nastaviti igru?Njegovu igru meni sasvim nejasnu,mislim da je sasvim svejedno.Ne dobivam nista.Niti cu ikada dobiti.To mjesto na vrhu jos uvijek drzi ona.Ne zasluzuje ga.Ona,ni bilo koja druga.Ne takve muskarce kao sto je on.Tako osjecajan, njezan,a opet takav nemilosrdni gad koji nikada ne igra po pravilima.Kod njega ona ne postoje.
Tj.lazem,postoje ali samo njegova..kojima mjesecima uzaludno pokusavam pobjeci.Bjezim,zar bi trebala?Da.Naravno da bi.Skupo kosta mjesecima stajati na jednom mjestu,a ne pomaknuti se.Gledati,a ne vidjeti ga.Cekati,a znati da nece doci.Misliti na njega dok on svu svoju paznju usmjerava k njoj.
I priznajem zavidim joj.Na tome sto ga ima,a ja ne.Sada vise nije vazno sto je nekada bilo,sto je bilo izmedju nas...kad bih barem mogla vratiti vrijeme.
Iako sam sigurna da bih postupila isto..otjerala ga od sebe,ne znajuci da samim time radim jos gore sebi..vise nista nije vazno.
Samo zelim krenuti dalje.Zeljela bih sve izbrisati,ali ne mogu.
Nemogu protiv ludog osjecaja u sebi,kojeg ne mogu razumjeti osobe koje to nisu dozivjele...htjela bih da je sve ovo san iz kojeg su se ubrzo probuditi.Ali bojim se da nije.
U ovome trenutku potrebna mi je sva snaga ovog svijeta da se oduprem i ne pokleknem ponovno.
Samo se nadam da cu uspjeti
.... samo je doslo i pocela sam pisati... kao da mi se srce otvorilo :O
Post je objavljen 24.09.2011. u 10:15 sati.