Sjećate li me se, prijatelji..
Nekad ste dolazili ovdje.
Nekad ste bili moja braća.. sada ste daleko daleko, poput izgubljenih životinja po svijetu.. tražeći svoje mjesto pod suncem.. no umrijeti ćete sami, baš kao i ja.
Svatko umire sam..
I tu sam ja, još uvijek.. gdje sam i bio.
Suza je moja stvarnost. Patnja je moja slika.
A vi, sjećate li me se još?
Zar si zaboravio
Zar si zaboravio prijatelju,
kako sam te nosio
kad si ostao bez doma
dok cijeli svijet se srušio nad tobom
Zar si zaboravio
Zar si lutao nekad noćima sam
tražeći neki lik, neki odsjaj
dok te breme života steže
Zar si zaboravio prijatelju,
čije su ovo ruke,
i čija te sjena pratila
Kao hladni jad u moru gledao sam te
Bila je večer, i par koralja
Dno je bilo ispred tebe
I u njemu, vidio si, ogledalo neba
Zar si zaboravio prijatelju
Zar si zaboravio na mene,
na stanici, za sitan novac -
to sam te ja tražio
prljav u svojoj nemoći
Moj prijatelju, moj dobri prijatelju
Ja te pamtim kao suznu rosu
dok sam nekoć jutrima
ljubio u snu tvoje lice
Zar si i to zaboravio
Kao stranac bio sam, i gledao te
te večeri, na putu u samoći
Vidio si moje lice, i znao si, znao..
I opet ću doći
Jer ja sam stalan; kad dođem,
ja ne mogu da odem,
od onog tko me poznaje i vidi
Ruke će moje proći,
ali iz ovog srca, zar si zaboravio,
nećeš moći
Post je objavljen 11.09.2011. u 12:33 sati.