Marketing
Stari znanac- Vilino sito (Carlina acaulis)
Kako su se pojavile neke poteškoće u radu mojeg stolnog računala kasnim sa pripremom iznimnog članka o povijesti tibetanskog budizma, preciznije tradicije Kargyupta, posebno misteriozne i ezoterične škole čijem postanku je mnogo doprinio i sam Milarepa kojega smo nedavno spominjali. Nadam se da će problem uskoro biti otklonjen i članak objavljen.
U međuvremenu javljam se sa prijenosnog računala- odlučio sam podijeliti s vama, poštovano čitateljstvo, jedan svoj vrlo senzacionalan nalaz koji sam zabilježio na fotografijama. Proteklog sam tjedna u brdima skupljao timijan (majčinu dušicu) za potrebe spremanja uvarka, tzv-„zapare“ kojim se tradicionalno „zaparuju“ drvene bačve u vrijeme prije pocetka berbe grožđa.
No ovo nije priča o tome. Na jednome planinskom pašnjaku našao sam mističnu, a u ovim krajevima Hrvatske dosta rijetku biljku- vilino sito (Carlina acaulis).
Evo sto piše o njoj na netu :
"Opis biljke: ova uočljiva biljka poznata je i u prirodi dosta rasprostranjena. Dolazi i u našim krajevima na suhim i siromašnim livadama i pašnjacima, a i na vrištinama. To je niska, posve uz tlo prilegla trajna biljka s vrlo kratkom stabljikom, s jako rascijepljenim i bodljikavim listovima. Velike, sjajnobijele i zvjezdaste cvjetne glavice razvijaju se pojedinačno. Čim je u izgledu kišovito vrijeme ili gusta magla, srebrno se bijeli i bodljikavi ovojni listovi zatvaraju pa se u to njezino svojstvo predskazivanja vremena može pouzdati. Duboki stupasti korijen svinje rado izruju i jedu. Korijen je izvana smeđi, iznutra svjetliji i raspucan, mirisa sladunjava, nalik na miris gljiva, a okusa je oštro aromatičnog."
Ono što je u Mongoliji vansemberuu to je kod nas vilinsko sito… a možda i nije baš to ali nije niti bitno.
Uglavnom ovu sam biljku sad ugledao drugi put u zadnjih 10 godina, prvi put je to bilo možda 2006 ili 2005. ali na većim nadmorskim visinama u predjelima gore Ivanščice koji se mogu smatrati botaničkim vrtom (rijec je o planinskim livadama Pregerski krči otprilike iznad grada Lepoglave), tako da sam ovaj put ostao ugodno iznenađen pronalaskom vilinog sita nedaleko svoga doma!
Na povratku sam uslikao i ovaj grm trnine. Trnine su krupne ali nisu ukusne za jelo sve do kasne jeseni kada promrznu na prvim mrazevima- tada dobiju karakterističan kremasto-šljivasti okus. Trnine (prunus spinosa), vjerojatno niste znali smatraju se divljim pretkom šljiva (Prunus domestica).
Evo i pataka, to nisu vise ducklinzi jer su nakon 4 mjeseca odrasli i od ducklinga se pretvorili u duck-ove, a budući da to malo glupo zvuči nadalje zvati ćemo ih patke:
U prvom planu Patak i iza njega Patka- obavljaju inspekciju drva za ogrijev.
Post je objavljen 04.09.2011. u 19:27 sati.