I kada pomislis da je život skrojen upravo onako kako ti zamislis, on te iznenadi i da ti dozu adrenalina i spontanosti i na neki nacin te podsjeća da je neke stvari u životu nemoguce planirati. Spletom okolnosti, srece, sudbine - nazovite kako želite, ali nema nista ljepše od predivne spontane večere u društvu osobe koju si slucajno upoznao svega nekoliko sati prije. Krojiti uspomene na takav nacin bilo je jednostavno predivno i nekako nestvarno...
Bila je to sasvim obična vecer u društvu moje sestricne. Sjedale smo u vec nama dragom kaficu na samoj plazi i gledale u predivno more koje su obasjavale posljednje zrake sunca. Mogao si osjetiti vlagu i sparinu u zraku. Trenutno iznervirana zbog razgovora s ocem o izlasku, počinjem 'blago' psovati, ne mareci za to čuje li me netko. U tom je trenutku to bilo najmanje vazno. Sestricna odlazi na WC kako bi se mogle polako uputiti kućama i ostavlja me samu. Odlucujem se družiti s mobitelom i provjeriti Facebook kada u tom trenutku nepoznati čovjek mi prilazi i pita me pričam li engleski. Sva jos uvijek pod dojmom o izlasku i odgovaram potvrdno, vec pretpostavljajuci kako će me ugusiti pričama i ispitivati o gradu kao da sam na Milijunasu. Ignoriram cinjenicu da bi se to zapravo moglo i dogoditi te nastavljam priču s doticnom osobom. Nasmijesen i pun entuzijazma priča mi kako je tek taj dan stigao u grad i kako vec rano ujutro ide kući u USA, Florida. Iznenađeno sam upitala kako nije dosao s nekim i objašnjava mi kako je dosao poslovno i da je cijeli dan prakticki sam setao po gradu. Nastavljam razgovor s njim sva ozarena zbog činjenice da napokon pričam s nekim na engleskom. U to dolazi sestricna i zbunjeno nas gleda. Odlucujem ih upoznati i nastavljam razgovor s njim. Bilo je razgovora o svemu, životu u USA, njegovom poslu u kojem jako puno putuje,činjenici kako se zaljubio u moj grad i jednostavno se želi vratiti... Jednog dana. Sestricna u međuvremenu odlazi kući i ostavlja nas same. U dilemi kako ga makar nakratko upoznati s gradom odlucujem ga odvesti na vrh manjeg brda s kojeg je pogled na cijeli grad. Koracajuci prema vrhu, raspravljamo o glazbi i najdrazem MJ-u. Dolazimo na vrh i on je jednostavno ocaran. Izgledao je kao malo dijete koje se zaljubilo u igračku koju je po prvi put dobilo u svom životu. Pogled je zaista bio bozanstven. Dodatnu ljepotu dale su zvijezde i puni mjesec. Pricajuci, sjedamo na zid ispod kojeg je provalija (nije problem, samo se Diamond uzasno boji visine). Uzivamo u povjetarcu i prirodnim ljepotama koje nas okružuju i kada pomislis da ne moze biti ljepše...zapocne vatromet. Sva ushicena, odlucujem poci na drugi kraj kako bi sto bolje vidjela to savrsenstvo boja i oblika. On me odlučuje pratiti i jednostavno uzivati u trenutku kao i ja. Nakon 10 minutnog raja, vracamo se u nimalo manje lijepi prizor i nastavljamo pričati o svojim životima, iskustvima... Ionako lijepi trenuci bili su popraceni melodijom najdraže Sade. U jednom trenutku sve je izgledalo tako nestvarno, kao da sam se nalazila u svom osobnom raju. Sekundu šutnje prekinuo je pitanjem moze li me poljubiti. Sva zbunjena zbog pitanja (tko te danas to uopce vise pita?) nasmijem se i kazem mozda. Ne odlučuje probati, vjerojatno zbog moje reakcije. Nastavljamo razgovor kao da tog pitanja nije ni bilo. Nakon nekog vremena kazem kako će me moci poljubiti ukoliko tocno kaze 'How are you?' na hrvatskom, koje sam ga naučila u prethodnih nekoliko sati. Malo zapinje i napokon uspije izgovoriti i kazem kako me moze poljubiti...odgovara kako ja njega moram poljubiti, a ja komentiram kako dogovor nije bio takav. Ne suprostavljajuci se, krene polako prema meni i poljubi me. Taj trenutak je bio tako bozanstven...pogled na cijeli grad, lagani povjetarac koji nam je olaksavao disanje na iovako visokim temperaturama, zvijezde, mjesec i tiha glazba u pozadini. Osjetio je da mi je hladno i da sam se pocela tresti te me zagrli... Stajali smo tako neko vrijeme uopce ne mareci za činjenicu da on odlazi za nekoliko sati, nekoliko tisuća kilometara daleko, ali to, tada uopce nije bilo vazno.
Napokon sam osjetila sto znaci 'uzivati u trenutku' bez razmišljanja sto će biti poslije. Takvi trenuci su mi definitivno učinili život ljepsim, uspomene bogatijim i tko zna, mozda se jedan dan nadjemo u nekom drugom mjestu, pod zvijezdama i ponovimo uspomene...
Post je objavljen 29.08.2011. u 23:06 sati.