Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/taajnisvijet

Marketing

kiša na krozoru se ne vidi uvijek, što ne znači da...

dobar je to osjećaj… kada kiša ostane na Krozoru i stvori se taj čarobno mokri prekrivač… čekam kišu, da ga mogu dlanom pokupiti…
jesi li čuo danas tu bujicu riječi, ha? zapravo… toliko toga sam ti htjela reći… zato je dobro ono što sam napravila, kompenzirala riječi s prisutnošću...
riječi nisu pobjegle, a osjećaj je ostao isti, možda nećeš razumjeti...
ova starinska vaga koja je s vremenom niknula u meni, još uvijek se nije prilagodila okolini… stavi na jednu stranu vreću zlatnika, na drugu samo jedan znak, osmijeh ili pogled… koji dođe u pravo vrijeme… na njoj zlato ostaje u zraku… nisam ti nikada rekla… ali… osmijeh ti je prilično težak… zapravo najteži koji sam pronašla…

pogled ti rasipa tintu po usnulom papiru, onako… ranom zorom, sasvim slučajno zapneš i odeee… i zanimljivo, svaki put druga boja kao da si kralj boja

a ona, opet usnama dočekuje prve jutarnje sate, pitajući se koliko je duboko njegovo disanje dok razmazuje snove preko sklopljenih očiju …
nisi me nikada pitao kako to da sam s vremenom zavoljela spavanje, možda je i bolje da vrijeme za neka pitanja nikada nije ono pravo vrijeme...

daj, ne pokušavaj sve ponovo postaviti na razumljivu granicu, ne može se sve razumno objasniti i dovesti u red…
što bi pomislio kada bi saznao da je upravo taj način onakav kakav i treba biti?
kao što tvrdiš da nikada ne sanjaš... san je ipak prisutan, samo ga se ne sjećaš ili ga ne vidiš...
to nevidljivo nekada ima težinu kao i onaj slučajni osmijeh... treba pustiti neka sve ide svojim tokom, sve prisilno izazvano nema svoju vrijednost
tako je to, odavno, nekada se vidi, nekada se manje vidi, ponekad možda… čovjek bi rekao da ne postoji ni mrvica… jebajga, još uvijek nisu pronašli lijek za rijetke osjećaje…


Post je objavljen 22.08.2011. u 17:57 sati.