Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/nihonnorekishi

Marketing

1201. godina

Minamoto-no-Yoriie

1201 (ili 1202)-1203. g. Drugi shogun Kamakura shogunata bio je
Minamoto Yoriie, (1182-1204) sin prvog shoguna
Yoritomoa i Hojo Masako. Yoriie je bio oženjen
Wakasom iz klana Hiki. Otac Wakase bio je Hiki Yoshikazu
(11??-1203). On je bio odani vazal Minamoto Yoritomoa
(1147-1199) i dobar prijatelj. Njegova je pomajka pomagala
u kući Minamoto Yoritomoa. Borio se uz Yoritomoa protiv
klana Taira dugi niz godina. Njegova je žena bila dojilja
Minamoto Yoriieu. Wakasa će Yoriieu roditi sina, Ichimana (1197-1203).





kamakura-shoguni-a1


gore, Kamakura shoguni listom od 01. Kamakura shoguna
Minamoto Yoritomo-a (1192-1199) do 11. Kamakura shoguna
Narinage (1334-1338)





1202. godina





1202. g. Eisai Zenji dao je podići budistički hram
Kennin-ji, koji nije mogao odmah biti otvoren kao
isključivo zen hram,kako je želio zbog animoziteta i
pritiska učitelja ostalih budističkih škola. Godine
1204. Minamoto Yoriie koji je sada shogun dvije
godine postavio je Eisaija za glavnog svećenika
(poglavara) Kennin-ji hrama. Iste te 1204. Yorie
je ubijen.

vidi, »knjiga o zenu», sv.2, str. 143;

vidi, dolje slikarija iz hrama Kennin-ji, najstarijeg zen
hrama u Kyotu, tisućljetnoj prijestolnici Japana; Hram se
nalazi u četvrti Gion neposredno uz kazalište Kobu
Kaburenjo gdje geiko i maiko svake godine izvode svoje
plesove povodom festivala «Ohana matsuri» (Festival trešnjina cvijeta)











1202-1206. g. Kujo Yoshitsune bio je sessho cara Tsuchimikado-a

vidi, za titule & pozicije na jap. dvoru
(regent, sessho & kampaku)

Sessho & Kampaku, wiki (hrv)
Sessho & Kampaku, wikipedia (eng)
Sessho, wikipedia (hrv)
Kampaku, wikipedia (hrv)
Kampaku, japan wiki corpus
Jun-Sessho (associate regent), japan wiki corpus





hojo-tokimasa-a5


1203. g. listopad, Odredi Hojo Tokimase (1138-1215),
glave kuće Hojo, ubili su Hiki Yoshikazu nakon pokušaja
urote protiv klana Hojo. Sin Minamota Yoritoma, Yoriie,
okrutan i nesposoban, koji je vršio dužnost shoguna
umjesto svog prerano preminulog oca, napokon je
svrgnut. Zamienio ga je njegov mlađi brat
Sanetomo koji je bio shogun sve do svoje smrti,
1219. god. Hojo Tokimasa (vidi gore), postao je prvi
regent-shikken Kamakura shogunata, koji je dao ubiti
više članova Hiki klana i sina Minamoto no Yoriiea,
Ichimana. Hojo Tokimasa bio je otac Hojo Masako
(1157-1225), supruge Minamoto no Yoritoma,
prvog shoguna Kamakura shogunata i jap. povijesti.

vidi, Japanese History, str. 172;

# članovi Hojo klana I & II





hojo-shikkeni-a2

gore, Hojo Shikkeni (regenti kamakura shogunata (1192-1333)





1203-minamoto-sanetomo

gore, Minamoto Sanetomo, 03. Kamakura shogun (1203-1219)





1204-minamoto-no-yoriie-a2

2004. u kolovozu dok se kupao ubijen je Minamoto no Yoriie (vidi gore).





1205. g. Veliki pjesnik Teika pripremio je djelo
Shinkokinshu ili Shin kokin wakashu (Nova kolekcija,
od davnih vremena do modernih) zajedno sa nekoliko
pomoćnika na zahtjev umirovljenog cara Go-Tobe (1184-1221).

vidi, Totman, str.132; Japanese History, str. 172; Devide,
Iz japanske književnosti, str. 32;





hojo-tokimasa-a3a

1205. g. godine Hojo Tokimasa 1. shikken-regent
Kamakura shogunata (1203-1205) obrijao je
glavu i postao budistički redovnik. Preselio se u
budistički hram u Kamakuri, gdje je živio do 1215. i
doživio 78 godina. Za Tokimasinog nasljednika
kao 02. shikkena izabran je njegov najstariji sin
Yoshitoki (vidi dole; 1163-1224), koji je tu funkciju
vršio sve do svoje smrti 1224. godine.

hojo-yoshitoki





japan-10-b1

gore, obiteljsko stablo familije Hojo i klana Taira
te njihova povezanost kao i veza klanova Hojo &
Minamoto preko Hojo Masako supruge Minamoto
Yoritomo-a i majke prva dva shoguna





84-Emperor-Juntoku-large

1210-1221. g. Vladao je 84. car Juntoku (1197-1242).





japan-06a

gore, carsko obiteljsko stablo od 81. cara Antokua do
102. cara Hanazonoa (živio, 1297-1348; vladao, 1308-1318)





kamakura-shoguni-a1


gore, Kamakura shoguni listom od 01. Kamakura shoguna
Minamoto Yoritomo-a (1192-1199) do 11. Kamakura shoguna
Narinage (1334-1338)





Eisai-a1

1211. g. Myoan Eisai, osnivač (Rinzai) zena u Japanu
objavio je esej o pijenju čaja ( jap. Kissa yojoki)





Put čaja, cha-do


Za čaj se u Japanu znalo i prije razdoblja Kamakura
(1185-1333) ali Eisai je bio prvi koji je doveo do njegove
šire upotrebe. Eisai je iz Kine doneo sjeme čaja i zasadio
ga blizu hrama na zemljištu koje je pripadalo jednom
njegovom prijatelju. Svoju knjigu o čaju i nešto čaja
poklonio je Minamoto Sanetomu (1192-1219) tadašnjem
shogunu sinu Hojo Masako i Minamoto Yoritoma, prvog
shoguna Kamakura shogunata i japanske povijesti.
Povod poklonu je bila bolest koja je mučila Sanetomoa.
Eisai je tako postao slavan kao otac sadnje čaja u
Japanu. On je smatrao da čaj ima neka ljekovita
svojstva, i da ima blagotvoran utjecaj na neke bolesti.
Međutim, on, očigledno, nije se bavio poučavanjem
čajne ceremonije, iako se pretpostavlja da ju je vidio u
Kini u budističkim hramovima. Čajna ceremonija
uobičajeni je način kako se dočekuju gosti u zen hramu,
a ponekad redovnici postave ceremoniju i za sebe. Zen
redovnik koji je preneo ceremoniju čaja iz Kine u Japan
bio je Dai-o, nacionalni učitelj (1236-1308). Dai-o se
vratio iz Kine 1267. godine. Nakon Dai-oa, značajniji
majstor zena koji se bavio čajem bio je slavni majstor
Ikkyu Sojun (1394-1481) za kojeg se govorilo da je sin
dvorske dame i cara Go-Komatsua (živio,1377-1433;
vladao,1383-1412). Za Ikkyua je također poznato da
nijednom svom učeniku nije priznao prosvijetljenje, a bio
je poznat kao onaj koji uživa u spolnim odnosima sa
ženama i muškarcima, opija se u konaćištu i kupuje i
jede ribu iako je to bilo zabranjeno budističkim
redovnicima. Kao poglavar zen hrama Daitoku-ji, u Kyotu,
Ikkyu je vještinu čajnog obreda preneo na jednog od
svojih učenika po imenu Murat Shuko (1422-1502), kojeg
se smatra prvog službenog japanskog majstora čaja, i
svitak koji je Ikkyu poklonio Shukou, kaligrafski zapis
kineskog majstora Yuan wua ( jap. Engo, 1063-1135),
bio je izložen na prvim Shukoovim okupljanjima za čaj.
Tako je stvoren običaj da se u niši za vrijeme obreda
izvjesi djelo nekog učitelja. Spomenuti svitak još uvijek
se čuva. Shuko i redvnik Jotei (za koga se pretpostavlja
da je Ikkyuov sin) prenijeli su te ideale na Takena Jooa
(1502-55) od koga ih je naslijedio Sen no Rikyu
(1522-1591), kojeg se danas smatra utemeljiteljem
modernih škola čaja u Japanu.

vidi, D. T. Suzuki, "Zen i japanska kultura", Beograd, 2005.,
str. 207, 208; Stevens, "Tri klasika zena: Ikyu, Hakuin i
Ryokan", Zagreb, 2000, objavilo, Društvo hrvatskih haiku pjesnika, str. 58;





1212. g. Kamo no Chomei (1153-1216) završio je svoj
esej Hojoki (Zapisi iz kolibe od desest stopa u kvadrat).

vidi, hagakure blog; Japanese History, str. 172; Devide, Iz jap. knjiž., str.36;

vidi za Kamo no Chomeija na netu





images-a1

1215. g. Umro je Eisai Zenji (r. 1141) osnivač Rinzai zena
u Japanu. Sahranjen je u zen hramu Kennin-ji koji se
nalazi u Gionu, kvartu geishi u Kyotu. Najznačajniji
učenici su mu bili: Myozen Ryonen, Dogen, Taiko
Gyoyu (1163-1241) i Shakuan Echo (u. 1247).





1216. g. Myozen Ryonen (1184-1225) naslijedio je
Eisaija, koji je umro 1215. godine, kao poglavar hrama
Kennin-ji. Tu je podučavao Dogena od 1217. do 1223.
i druge učenike. Myozen Ryonen bio je poznat i kao
Myozen Butsuju. Bio je majstor Oryo linije Rinzai zena.
Myozen se rodio u mjestu Ise (provincija Mie).
Sa osam godina je postao budistički redovnik na planini
Hiei u blizini Kyota. Studirao je učenje Tendai budističke
škole kod učitelja Myoyua. Kod učitelja Eisai Zenjija učio je
zen u hramu Kennin-ji u Kamakuri prije nego što je postao
njegov nasljednik koji će podučavati Dogena, osnivača
Soto škole zena i također učenik Eisai Zenjija.

# vidi Myozen Ryonen, 1184-1225. Dharma-heir of Myoan Yosai, he gave Transmission of the Linji Lineage to Dogen. He journeyed to China with Dogen in 1223 and practiced for three years at Tiantong-si where he died at Liaoren Hall. Myozen died in zazen posture and it was said that his cremation manifested a five-coloured rainbow body and three brilliant pearls were found in the ashes. A memorial statue of Myozen was installed at the monastery.

## vidi za Myozen Ryonena,
Grupa autora, "The Rider Encyclopaedia of Eastern Philosophy and Religion",
London, 1999., str. 236;
Duomoulin, Zen history, str. 21;




heike-monogatari-naslov-a2a1

EqwsG

1218.g. Završena prva verzija povijesnog romana
«Pripovijest o klanu Heike» (Heike monogatari) .
Autor je nepoznat, vjerojatno ih je bilo više. U romanu se
opisuju borbe između klanova Taira (Heike) i Minamoto
(Genji), od prvobitnog uspona Taira do njihovog konačnog
uništenja.Heike monogatari započinje ovim tekstom:


t640933766


«Zvuk zvona hrama Gion uvijek objavljuje nepostojanost
stvari, a boja nam cvjetova shara-stabla pokazuje brzo
raspadanje svega što cvjeta. Tko se hvali, ubrzo će
propasti: on je poput kratkog sna proljetne noći. A tko
je hrabar, i on će uskoro nestati: on je poput prašine na vjetru.

# vidi, Japanese History, str. 174; Devide, Iz japanske književnosti, str. 35, 36
Japanese classical literature reference pictures





figure-1aa

1219. g. 12. veljače, u svetištu Tsurugaoka Hachiman-gu
ubijen je 3. shogun Kamakura shogunata Minamoto
Sanetomo (vidi dole),
rođen godine u kojoj je njegov
otac Yoritomo (1147-1199) postao prvi shogun Kamakura
shogunata (1192-1333) i japanske povijesti.





Minamoto-no-Sanetomo-a1a






1219-by-mushin-munen-2005


gore, Tsurugaoka Hachiman-gu shinto svetište, Kamakura,
osnovano 1063. godine.

Lijevo od stepenica na fotografiji nalazi se Ginko drvo
staro preko 1000 godina iza kojeg se 1219. godine
sakrio ubojica Minamoto Sanetomoa 03. shoguna
Kamakura shogunata dok je ovaj silazio. Ubojica je
bio njegov nećak Minamoto Zensai poznat kao Kugyo,
sin njegovog brata Minamoto Yoriiea 02. shoguna
Kamakura shogunata. Drvo je na žalost stardalo
2010. g. za vrijeme jake oluje.

Fotografija by mushin munen iz 2005. godine.








Post je objavljen 15.08.2020. u 16:10 sati.