Hoću li se ja ikada naučiti nositi sa osjećajima? Razgovaram sa dečkom koji mi se uopće ne sviđa, ali ipak osjećam da se duboko u srcu nadam da ću mu se svidjeti. Teško je to... Sve bude u redu, a ipak ništa nije kako bi trebalo biti. Ne znam na čemu sam, što slijedi, na kojoj me distanci drži...
Every teardrop is a waterfall.
Opet ista pitanja okrećem po glavi... Jesam li se imalo promijenila na sentimentalnoj razini u odnosu na ono kakva sam bila prije dvije godine? Da, osjećaji se ne mogu naštrebati. Niti ne očekujem to od sebe. Ali trenutno se osjećam jako nisko na toj razini... Budem povrijeđena, a niti ne znam zašto me to toliko boli... Nadam se nečemu što nikad nisam očekivala. I obrnuto.
Ne znam. Možda mi sve te knjige mijenjaju poglede na ljubav i život općenito. Možda sam samo jadna. Možda sam samo usamljena i tražim ljubav... Ne znam, zaista ne znam. Najviše se bojim toga da nikada neću naći odgovore, da ću ostati glupa sa osjećajima. Da neću razabirati ljubomoru od ljubavi, zanimanje za nekoga od zaluđenosti, avanturu od ljubavi...
Opet previše razmišljam. Imam pitanja, odgovore ne... Hoću li ih ikada imati? Jesam li na pravom tragu? Do kada ću se boriti?
Post je objavljen 09.08.2011. u 20:01 sati.