Odlučio sam u više nastavaka objaviti prijevod jednog poglavlja iz knjige „14 Dalaj Lama, sveto naslijeđe reinkarnacije“ pisca Glenna H. Mullina. Ovo poglavlje je kao što ste primijetili iz naslova posvećeno četvrtom Dalaj Lami Yontenu Gyatsu (1589.–1617.) Iznimno zanimljiv lik- prvi i jedini Dalaj lama koji nije bio Tibetanac po rođenju. Kako je poglavlje predugačko za jednu objavu na blogu namjeravam tokom vremena polako objavljivati nastavke (naravno ne jedan za drugim nego kako mi dođe) Mislim da je ovakav članak prigodan za jubilarni 108. post na ovom blogu! Uživajte u lakom povijesnom štivu:
Treći Dalaj Lama (Sonam Gyatso, 1543–1588 op. prev) proveo je godine naučavajući u Mongoliji i mongolskim regijama sjeveroistočne Kine. Njegov rad u tim krajevima bio je pod sponzorstvom Altan Kana, poglavara koji je direktno potjecao od Džingis Kana i bio je od njega udaljen sedamnaest generacija.
Ipak to nije bio prvi put u povijesti da je lama surađivao s Mongolima na korist Dharme i dobrobit svih živih bića, njihove su karmičke veze naprotiv bile davnog porijekla. Tijekom svoga boravka u Mongoliji 3. Dalaj Lama povjerio je Altan Kanu da je prije više životnih vjekova bio utjelovljen kao Sakya Pakpa, guru Kublaj Kanov. Nadalje sam Altan Kan je bio reinkarnacija Kublaja, Džingisova unuka.
Kao što je poznato Kublaj Kan je bio mongolski vladar istočnog ogranka mongolske imperije u 13. st. koji je uključivao Kinu, Mandžuriju, Tibet i Koreju. Kublaj je prihvatio tinetanski budizam kao državnu religiju svoga carstva i uz pomoć svoga gurua Sakya Pakpe uspostavio je odnos patrona ili mecene prema duhovniku tj. svećeniku. (Taj odnos može se uzeti u kontekstu njih dvojice ali isto tako i u kontekstu odnosa Mongolije i Tibeta, op. prev.)
Taj model odnosa patron-svećenik (tib. cho-yon) davao je Tibetu slobodu pod upravom Kanova gurua Sakya Pakpe. Isti model preuzeo je i kasnije Peti Dalaj Lama u odnosima s Mongolima i još kasnije Sedmi Dalaj Lama s Mandžurcima. Kublaj Kan je također postao dobro poznat u Europi jer je bio pokrovitelj Marca Pola u toku njegovih putovanja po Kini, a Polo mu je zauzvrat posvetio puno mjesta u svojim pisanim djelima.
Mongoli su bili nasrtljivi ljudi, čak i kad je duhovnost u pitanju. Kad je Altan Kan prvi put pozvao Trećeg Dalaj Lamu da dođe i naučava u Mongoliji bilo je to uz prijetnju da će, ukoliko ovaj ne prihvati poziv, Kan poslati vojsku u Lhasu da ga dovede. Mnogo godina kasnije kad je Kan ostario i bio na samrti, pozvao je k sebi Trećeg Dalaj Lamu zahtijevajući od njega da mu svojim iscijeliteljskim moćima pomogne i produži mu život, implicirajući pri tom da ukoliko ne uspije da će i on morati umrijeti. Dalaj Lama se nasmijao Kanovoj žustrini i naglosti te mu održao dugačko predavanje o netrajnosti i smrti. „Kao što je rekao Buddha, svi složeni fenomeni imaju se jednoga dana razložiti i sve što je rođeno ima umrijeti. Ti nisi iznimka u ovom prirodnom zakonu.“ Ipak pristao je da taj jedan put pomoći Kanu svojim moćima. To je učinio primijenivši metodu za produljenje života tantričkog ciklusa Amitayusa tj. Buddhe Dugog Života.
Na svome konačnom rastanku, kada je Dalaj Lama odlazio na svoju učiteljsku turneju po istočnom Tibetu, Kan je zatražio od njega da usmjeri svoj blagoslov prema tome kako bi duhovni zasad koji su njih dvojica zasijali zajedno izrastao u bogatu i obilnu žetvu te da se njih dvojica opet sretnu u budućim životima.
Nedugo nakon što je Treći Dalaj Lama umro godine 1588., žena princa Sechena Chokhora od Plave Palače, jednoga od Altan Kanovih unuka, ostala je trudna. I ona i njezin muž bili su predani duhovni praktičari.
U noći začeća usnula je mnogo neobičnih snova. U jednome od njih pred njomse pojavio Treći Dalaj Lama odjeven u dugački bijelu halju te ju je blagonaklono promatrao, a ona se njemu ponizno naklonila. U drugome snu sanjala je malo bijelo dijete koje je držalo kristalnu molitvenu brojanicu, dijete je prišlo k njoj i zagrlilo je. Bijela boje je naravno boja Avalokiteshvare, Bodhisattve Suosjećanja čije emanencije su Dalaj Lame. Također je sanjala bijelog čovjeka na bijelom konju i opet Trećeg Dalaj Lamu u bijeloj halji. Obratio joj se riječima: „ Došao sam zatražiti prebivalište.“
U to vrijeme obitelj je živjela u jurti. Sljedećeg jutra jurta je bila obavijene velikom dugom. Dugu su mogli vidjeti svi u okolici.
Nekoliko noći kasnije žena je sanjala kako je ugledala ogromnu planinu. Odzvanjale su riječi „Planina Potala“. Potala je ime planine u južnoj Indiji koja se povezuje sa Bodhisattvom Suosjećanja. Pogled joj je privukao vrh planine, a tome je bilo bliješteće svijetlo. U svijetlu je sjedilo malo bijelo dijete držeći kristalnu brojanicu. Dijete je pogledalo ženu, rastvorilo se u svijetlost i stopilo s njezinim tijelom. Kad se probudila osjećala se osvježeno i radosno.
Danima nakon začeća, majka je osjećala potpun unutarnji mir i zadovoljstvo. Osjećala je kako je svijet ispunjen harmonijom i srećom i da je sve dobro na svim stranama. Njen osjećaj ispunjenja bio je tako intenzivan da tjedan dan nije trebala uzimati nikakve čvrste hrane.
Mjesec dana nakon začeća trudnoća je postala očigledna. Ljudi koji su sjedili u blizini majke mogli su čuti mantričke slogove „hrih“ i „dhih“- korijenske mantričke zvukove suosjećanja i mudrosti koji su dopirali iz unutrašnjosti majčine maternice. Mnogi su čuli i mantru Bodhisatve Suosjećnja „om mani padme hum“ kako rezonira u ženinoj utrobi.
Tada u toku osmog mjeseca trudnoće žena je pala u trans. Pred njom se pojavilo bijelo božanstvo i reklo joj: „Ovo je reinkarnacij Jey Thamchey Khyenpe (tj. Trećeg Dalaj Lame). Stavi ga na tron i neka primi ljude u audijenciju“. Ta i još mnoge druge osobite pojave manifestirale su se tih dana.
Npokon rođeno je i dijete. Bio je prvi mjesec godine Zemljanog Vola (1589.) Sin je bio neobično krupne fizičke građe i izgledao je više kao trogodišnjak. Mnogi povoljni zvukovi dopirali su sa nebesa kao npr. Glazba i grmljavina, a arome incensa ispunjavle su zrak. Novorođeno dijete pogledalo je svoje roditelje i obratilo im se poimence.
Post je objavljen 09.07.2011. u 17:56 sati.