Čini se da je vrijeme, da opet započnem duga gledanja prema Sjeveru.
Nije ni zbog toga što tamo žive Pinceza od Mirakula, a na putu do nje i Kraljevi Huma,
nije ni zbog ovotjednog gađenja prema Jugu, nije ni zbog ukočenog vrata...
gleda mi se prema Sjeveru iz straha..,
da će se asfalt ovdje previše užariti i rastopiti,
da me kradu i lažu dok gledam u te-ve.,
da me cjepivima drže pod kontrolom i da i sam lažem kad mislim da govorim istinu.
Strah me da smo već naučeni da je nasilje jače od ljubavi.,
da je lakše biti glup
i da je planet zemlja naša bogomdana supermarket trgovina na akciji.
Od gledanja u vertikalnu os mnogo sam toga promijenio.,
kut gledanja, naravno.,
skočnu taktiku i sklonosti prema miru.
Organizaciju, banku, stan, navike, navike i navike.,
čak sam i sa sirupom od bazge odlučno eksperimentirao
kad već sa ženam igram na sigurno.
Pogled prema Sjeveru zapinje mi već neko vrijeme
u krošnje lipe i bagrema
na obroncima podno Grožnjana i na brdo lokalnog Berlusconija.
Nekako predviđam da se neću učlaniti u ovu lokalno-lopovsku političku stranku,
ali u Grožnjanu je smješten centar za izgradnju mira
i upravo me tome vode moji crvi iz guzice.
Dijelom sam neprilagođen, dijelom sam već ljut, dijelom sam i samo sebi dovoljan,
ali dijelom sam i krut., nije ni zbog rime, nije ni zbog srama,
selim se što prije mogu u Grožnjan i okolna brda.,
tamo sam i već ću biti , uvijek mirno bliže vama.
Post je objavljen 14.06.2011. u 20:32 sati.