Pokušavajući pohvatati izgubljene tračnice prošlog posta, pokušavajući smisliti pametne razloge glupog baljezganja vrte mi se po glavi cmoljave misli, vjerojatno uzrokovane trenutnim čudnim PMS-om ili vjerojatnije TMS-om (trenutnim mutavim stanjem), razmišljanjem o glupostima pokušavajući smisliti na koji način da postanem dobra kučka, ne izgubivši svoju trenutnu možda nisku vrijednost ali opet vrijednost. Izbacit ću ove cmoljavo dosadne misli sa znanjem da nakon postanja ima onaj slatki znakić u obliku smeća sa prekrasnom funkcijom brisanja :D
Da, cmoljavim, prisječajući se jućerašnjeg dana i plakanja pred frendicom, pa pred starcima (joooj...da, pred starcima, ne pitajte me)...uglavnom, u najvećoj nadi svih vremena pouzdam se j vjerni mi PMS i to da je on kriv za "ovakvo" raspoloženje, sa podlogom u pozadini VH1 programa i nekom pjesmom koja podsjeća na stare mickey mouse crtiće, tuljenje mačke koja svakim mojim podizanjem šalice sa već hladnom kavom misli da njoj nešto dajem....vratimo se na cmoljenje....da, zadnjih par dana sam baš cmoljava, klinci položili za plavi pojas (stav ponosne stare :D ), bliženje kraja školske godine (yeeeeyyyyy...napokon) i po mogučnosti napokon dolazi na red i moje vrijeme - polaganje zadnjih ispita, riješavanje zadnjih dogovora oko nekog biznisa i ..pa bio bi red da se pojavim na onim fizikalnim na koje sam trebala nakon operacije još prije par mjeseci....sve u svemu mrakić....ali...nekaj fali...pa ok, jesam ja žemska sa krasnih khm-deset godina, situirana ko crkveni miš, sa vlastitim autekom i izgledom koji eto, ne mogu negdje ući a da me se ne primjeti :D dugonoga baba sa recimo tako plavom kosom i rozim pramenovima, svakojako obojanim noktima i pearcingom na kažiprstu, tetovažom tigrića, knjigom u ruci i mp3-om na ušima :D
Da, ne treba mi ništa, sve moguće kućne muško/ženske poslove obavljam sama, popravci, pokvarci, šarafljenje, odšarafljanje, nabijanje i odbijanje, farbanje i maljanje sve mi to ide od ruke ako ne i za rukom. Sve je donekle na svom mjestu dok se ne počnem presvlačiti, nađem oblekicu koja mi taj dan odgovara izgledom, bojom i širinom sa, tog dana, raspoloženjem pa svu robu hitim natrag u ormar da imam navećer što raditi. Da, fali mi ono nešto što se ne može nabaviti po prodajnoj cijeni, naći u dučanima na fenomenalnoj rasprodaji a niti u dučanima rabljene robe niti namještaja, niti na hreliću gdje je onaj bicikl od 42kn ....fali mi da me netko mazi, pazi, grli, ljubi, grije, hladi, smiruje, nasmijava, tješi i čuva....samo to.....ne tražim previše jel da? :(
Post je objavljen 07.06.2011. u 16:12 sati.