neznam gdje da počnem
neznam gdje da počnem živjeti
i biti normalna
i sretna.
kad zamislim ljepotu
i ljubav,
vidim tvoje lice
i tvoju ruku oko sebe
i tvoje oči nasmiješene
i sretne me gledaju,
govore mi da me vole
i da sam im lijepa.
kad zamislim da je toplo
i bezbrižno, vidim tvoje tijelo
ispod tople deke zagrljeni smo...
vani pada kiša, grmi sijeva
puše i hladno je
i dolazi strašna,
strašna zima
nama ljubav grije srca,
ja grijem tvoje ti moje
i svađamo se tko koga više voli
i tko će uzeti daljinski u ruke.
smijemo se, škakljaš me po tijelu
i štipaš me za guzu
poslije me ljubiš u vrat
igramo se ljubavi
vani je hladno, hladno..
i ledena kiša
cijelo vrijeme
šušti
oko nas je tišina
i bijeli zidovi
nisu bijeli
i hladna soba
nije hladna
mi smo natopili naše živote
nama samima
i tražimo malo mira..
malo kabelske tv
da se igramo i dalje,
da se volimo i hrvamo
od dječje,
od nevine bijele
ljubavi...
Post je objavljen 18.04.2011. u 19:01 sati.