Okrenimo se malo oko sebe, sve se čini brzo, kaotično, tempirano,...Od ranog jutra, da bi sve stigli radimo po rasporedu, prioriteti su dobro poznati, ono što može otpasti malo je i neznatno.
I sama sam se neki dan zapitala - pa dobro što sad? Hoću li uvijek ovako trčati? Imam li neki izbor? Želim li nešto mijenjati? Kad bolje razmislim, stvarno vjerujem da se trudim, da se ne mogu bolje organizirati... Jedino što mogu je raspasti se od pokušavanja da sve stignem (čak i da ne bude sve savršeno!).
U biti sve mi se je srušilo na glavu za vrijeme jednog seminara. 4 dana bila sam van kuće, po cijele dane, do 23h. Jasno umorna, iscrpljena, posljednji dan odlučila sam ranije otići s posla, malo se doma odmoriti i popodne nešto odmornija odslušati seminar do kraja. No, kod kuće ponesle su me druge stvari; napravila sam ručak (da dragi ima što jesti), otišla sam po psa (jer mi je žao da je na čuvanju ako sam ja doma, a to znači i šetnja s njim, bacanje loptice), kad sam već doma oprala sam i podove (jer su bili užasni), ....i na kraju trčala sam na seminar još umornija nego da sam ostala na poslu! Nisam mogla vjerovati da sam si to smjestila? Od ideje da se odmorim 1-2h, uništila sam se od radova po stanu!!! Tada mi se je učinilo, a sve dalje uviđam da je to najrealnije riješenje jednostavno se zapitati – što želim i što je moj prioritet? Budem li iskrena odluke će biti (relativno) lake – želim biti zdrava, želim biti odmorna, želim biti mirna.... Jasno, sve to ne uključuje listu poslova koje mi, žene u današnje vrijeme, smatramo da moramo napraviti. Jednoj mojoj prijateljici, doktorica (kad se je već dovela do te točke) samo je rekla – to što vi napravite u jednom danu netko napravi u 3 dana!!! Dakle, usporiti, bez obzira na podove, bez obzira na rublje za peglanje, bez obzira na sve...usporiti treba.
Ukoliko pratite alternativu (riječ alternativa govori o nekom drugom, alternativnom izboru. Za mene osobno to je već main stream, a "normalan" život alternativa koja više nije prihvatljiva), svugdje ćete vidjeti najave velikih promjena na Zemlji. Naša draga planeta, priprema se za Novo doba čisteći sama sebe (od nas samih). Pomicanje magnetnih polova, potresi, poplave, tsunami, samo su neka od djelovanja kako se sve čisti. Ubrzanje vremena, jedan je od segmenata koje nam pomaže stići do novog poretka. Od Maja do makrobiotike, mnoga učenja govore o harmoniji čovjeka i prirode. Jedino tako moguće je zdravlje. Sklad tijela, uma i prirode, Svemira. Biti jedno s prirodom, biti u sada.
Mislim da sad već polako svi mi uviđamo da bez promjena životnog stila nećemo uspjeti zadržati zdravlje. Čak i ako nismo spremni na promjene, alarme fizičkog tijela sigurno primjećujete (migrene, glavobolje, umor, nesanica). Nažalost, neki su prisiljeni mijenjati se zbog zdravlja svoje djece. Poremećaji probavnih organa, razne alergije ...same autoimune bolesti gdje tijelo napada (ili pretjerano brani) samo sebe i vrišti iz nutra: "hello, gdje si? Čemu okrunost? Gdje je moj odmor? Ima li nešto kvalitenije za jesti? Gdje je tvoje samopoštivanje? Kakve su to misli? Kad ćeš napuniti te svoje baterije? Do kad ćeš me iscrpljivatiiiiii?" Baš kao i planeta Zemlja, prisiljeno je unutrašnjim potresima, bolestima, balansirati (koliko-toliko) stanje do kojeg smo se doveli.
I što sad? Opcije su bezbrojne. Možemo i dalje sve ignorirati (što je najlakše), zgurati glavu u pijesak i čekati neki tsunami (ili bolest da se realizira do kraja).
Možemo pokušati pokrenuti se malim koracima (uzeti 10min dnevno samo za sebe, sklopiti oči i pogledati u sebe. Ako nas više veseli napraviti si piling, prolisati neku knjigu koju smo spremili za godišnji; otići u kino sa partnerom; sjesti na kavu s prijateljicom i ostaviti djecu bez krivnje. Za svaki uspjeh nagraditi se da budemo i dalje motivirani (tradicija i odgoj čine čuda, otežavajući nam izlazak iz uloge žervte, uživati bez krivnje,...).
Možemo otići na savjetovanje (neki oblik psihoterapije, soulwork iliti raditi sa dušom, našim najdubljim bićem koje će sigurno reći što želi i što joj je potrebno da ostane zdrava) te tako posložiti želje i mogućnosti u glavi.
Možemo otići na tretman shiatsu-a, djelovati na poremećaj želuca (koji se između ostalog manifestira nedostatkom vremena, nedostatkom novaca, bilo kakvim osjećajem da nešto nemamo ili nemamo dovoljno...).
Možemo učiniti bezbroj toga....ili ne učiniti. Odluka je samo naša. Zdravlje je samo naš odabir. Ne možemo nikoga pogurati da se brine za svoje zdravlje ukoliko to ne želi (iako je to ponekad teško gledati).
Srećom, ono što uvijek možemo je podržati sami sebe i ljude koje volimo – pravi način sigurno ćete lako naći i sami.
Post je objavljen 15.04.2011. u 05:44 sati.