Marketing
Život na žličicu
I tako, mjesec dana nakon tog sistematskog, evo mene kako uredno svako jutro (umjesto bio-kroasana ili lisnatog sa sirom i špinatom (ili obojeg odjednom)) brojim tabletice iz 3 različite bočice, mjerim ravno dvije žličice iz piksice, pijem dodatne čaše vode i pitam se da li da uzmem jabuku ili sensiu za užinu na poslu.
Nevjerojatno je zapravo koliko je moguće lagati samome sebi, maskirati nezdrav život zdravim detaljima, te ignorirati znakove upozorenja koje tijelo šalje svom nemarnom vlasniku. Bez obzira koliko taj vlasnik znao o teoriji pravilne prehrane i opasnostima od zanemarivanja vlastitog tijela. Znati nije isto što i djelovati.
Akcija je zapravo došla potpuno slučajno. Kad sam prije dva tjedna sjedila poslije posla na kavi i kolačima s kolegicom te prepričavala anegdotu sa sistematskog (o urednim nalazima i smanjivanju ugljikohidrata) i žalila se kako stvarno više ne znam što bih ja u svom životu mogla promijeniti da živim zdravije nego što to već radim (!).
Kolegica me pogledala onako postrance, i stidljivo pitala (pazeći valjda da se ja ne uvrijedim) jesam li čula za Herbalife.
Tri dana poslije razmotavala sam svoje nove piksice i bočice.
OK da bude jasno, ja nisam neki veliki poklonik "dijeta" i "režima prehrane" i "brojanja kalorija" (najmanje brojanja, jer nisam u stanju zapamtiti ni svoj broj mobitela kamoli koliko kalorija ima u čemu) no obožavam rasporede.
Kao profesionalnoj učiteljici (one koje svoj posao smatraju karijerom i kompletno su zaluđene odgojem i obrazovanjem hormonima zaluđene dječurlije) život mi je ionako već određen rasporedom sati. I to mjesecima unaprijed. Štoviše, godinu dana unaprijed.
I tako sam u svoj dnevni raspored - među predavanja, konzultacije, pripreme - prvi put krenula uvrstiti dnevni raspored svojih obroka. I doživjela instant prosvijetljenje glede razloga zašto imam toliko problema sa općim stanjem organizma i zašto svake školske praznike provedem u krevetu. Liječeći se od raznih upala, bronhitisa, prehlada i svega ostalog što uvijek čuči negdje blizu čekajući svojih pet minuta slave.
Da skratim, dnevni raspored mi je totalno kaotičan i rijetki su dani kada mogu imati normalno raspoređena 3 obroka + 2 međuobroka. Iako moj radni raspored funkcionira (svi moji đaci vide me bar jednom tjedno, sve pripreme i papirologija budu sređeni, kolege me mogu uvijek naći kada me trebaju), moj osobni raspored je.. zapravo ga ni nema.
Zajutrak - peciva iz pekare koja je usput kad idem na posao + kava
Doručak - što god da bude u školskoj kuhinji za veliki odmor + kava
Ručak - što god da skuham kad dođem kući ili fast food ako ne stignem doma između jutarnjih i poslijepodnevnih predavanja, naravno + kava
Užina - što god se već nađe... (+ kava)
Večera - sve što bude u frižideru kad konačno stignem doma (- kava)
Oh da, hrana u frižideru pomno je i pažljivo odabrana. Kod kupnje pazim da sve ono što stavim u košaricu spada u kategoriju zdrave hrane (nemasno, polumasno, svježe, smrznuto) i da vrijeme pripreme nije duže od vremena potrebnog da se spremljen obrok pojede.
I tako sam zadnja dva tjedna provela pokušavajući ukloniti sve nedostatke mog dnevnog rasporeda i zaključila da je moj život sve samo ne zdrav. I da ga ne mogu promijeniti nikakvim čarobnim štapićem preko noći. Ali da bih možda mogla uspjeti pomoću žličice. Polako i strpljivo. Tvrdoglavo. Kao pravi ovan.
I tako sad živim na žličicu.
Prije škole: 2 žličice proteinskog praška u 2,5 dl obranog mlijeka + 1 vlakna + 1 minerali +1 guarana
10 sati: jabuka ili sensia + kava
Ručak (još uvijek klizno vrijeme): kuhana hrana + 2 vlakna + 1 minerali +1 guarana
16 sati: voće ili čokolino + čaj
19 sati: 2 žličice proteinskog praška u 2,5 dl obranog mlijeka + 1 vlakna + 1 minerali
S tim da ručak ili kuham i nosim sa sobom ili, ako imam vremena, kliznem van iz škole do obližnjeg restorana sa gablecima za radništvo.
No More Fast Food. Only One Coffee. Lots of little spoons.
Post je objavljen 30.03.2011. u 17:53 sati.