Krećem ispočetka.
Preuredila sam blog.
Promjenila sam ime.
I dalje me znate.
I dalje je sve isto.
Male promjene.
Mali koraci.
Napisala sam pismo savršenom dečku.Zovem ga Danijel.Ne znam zašto,to mi je uvijek bilo prekrasno ime.
Najdraži Danijel!
Obožavam kada tvoje oči pozelene kad mi se nasmiješiš,a posive kad gledaš u papire i mrštiš se.Obožavam način na koji ti iskrice frcaju iz očiju kada se smiješ.Obožavam tvoj osmjeh,uvijek je tako iskren.Obožavam prolaziti prstima kroz tvoju meku,crnu kosu.Obožavam način na koji ona ponekad leprša oko tebe.I da mogu,sve što radim s tobom i oko tebe,stavila bih u slowmotion.
Osvojio si me jer sviraš gitaru.
Nije samo stvar u gitari.Stvar je u načinu na koji je sviraš.Ti si s njom tako nježan.Gledaš ju i nježno prelaziš rukama po žicama kao ljubavnik po tijelu svoje ljubavi nakon nježnog vođenja ljubavi.
Voljela bih ti biti bliže.Voljela bih te zagrliti,dotaknuti,poljubiti..
Do tada ja znam da ćeš me čekati.
Volim te.
Pismo br. 2
(Ne morate odmah čitati,dugačko je.Ionako ne mislim pisati neko vrijeme tako da imate dosta vremena za pročitati.)
Post je objavljen 27.02.2011. u 02:19 sati.