Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/magictouch

Marketing

KOJEŠTA

(Nismo nestali samo smo malo više radili...i putovali. A o svemu ćete biti obaviješteni ;))) Obećajemo aktivnost!!! Ona i On - Zajedno!


Ona;

Ja puno čitam. I puno pišem. Volim knjige. Ne bacam ih. I NE posuđujem. Pored mene je muškarac koji se u sve razumije. Ja ne znam ništa.
On se uvijek hvali da je pročitao više od mene. On sve uvijek zna bolje, u sve se razumje više, sve kuži jasnije, sve predviđa pravovremeno. Čudo od lika! On može biti arhitekt, političar, odvjetnik, liječnik, duhovni vođa, sex guru, ali i cvijećar aranžer, modni dizajner, kozmetičar, frizer, vizažist, pekar....Sve što vam padne na pamet, on misli da MOŽE!
U stanju je argumentirano komentirat moju odjeću, obuću, frizuru, kozmetiku, sposobnost komunikacije, pisanje, držanje, posao, druženja s prijateljicama. Sve živo! Otkud mu to? Ja ga nikad ni za što od toga ne pitam. Savjet o nijansi ruža za usne nikada ga nisam tražila, a gotovo redovno ga dobijem.
Pitam ga ,zbog čega to ne unovči pa da živimo u vlastiom neboderu?
Umjesto odgovora, upravo sam dobila zamolbu da bacim knjigu "Koljivo". Obrazloženje mu je da "normalan čovjek ne može posjedovati knjigu takvog naslova"??????
No, ipak, uvjeravam se da nije sve baš tako crno.
S pranjem posuđa ja , recimo, nemam problema. Ne jednom mi je stavio osmjeh na lice na prvi mah čistom kuhinjom. Ali samo na prvi mah. On pere tanjure i lonce i kad mu se kaže i kad mu se ne kaže. Neizmjerno sam sretna zbog toga. Bez obzira što kuhinja pri tom njegovom svečanom činu kojeg se grozi dooobar broj ostalih pripadnika muškog roda, izgleda kao gradski olimpijski bazen. Kad On pere posuđe, onda je nužno nakon toga oprati i podove i elemente u kuhinji, i sve okolne posude PONOVNO. Istina, čangrizala sam neko vrijeme zbog toga i hvatala se krpe ne bi li osušila površine oko sudopera, no vidjela sam da nema smisla pa sam odlučila ignorirati potop. Jer, nemreš sve imat.
On i kuha.
Nije bad. Zapravo peče. Meso. Ali samo zato što ja navodno od ukusne šnicle radim osušene, razgažene ličke opanke. A to nije za jelo.
Nije nikada ozbiljnije prigovorio. Samo je odjednom počeo peči. Butove. Koljenice. Šnicle. Lungiće. Slabo mi je već od tolikog crvenog mesa. On ne jede perad još od priča o ptičjoj gripi. On je gurmanski snob. Na prvom deitu pitao me znam li jesti kineskim štapićima????
U taj čas sam mu dala odgovor. U restoranu. Vješto hvatajući zrna riže i graška po tanjuru. Bio je to jedan od testova na kojima sam prošla. Danas njegove zadatke rješavam s puno manje uspjeha. Knjige su sve deblje a zamor materijala sve veći.
Rekao mi je da bi se više trebala uređivati i da moram maaaaalčice smršaviti. Da ja odem okulisti????
On voli restorane, obilje, glamour i finu hranu. Čušpajz nije vidio deset godina, a izjavljuje da se zdravo hrani.
On bi bio najzadovoljniji da mi je suprug (ali da se ne vjenčamo), ljubavnik (ali da ga ne varam ni sa kim pa ni s njim), prijateljica (ali da ga ne gnjavim tračerajima), liječnik (ali da nisam bolesna), svečenik (ali da ne idem na misu), učitelj sexa (ali da sve sama znam), poslodavac (ali da me ne mora platiti) i vozač (pod uvjetom da nikad nikuda ne idem). Koješta.




on;
kako bi ona mene mogla upoznati, kad sve moje riječi idu u vjetar. sluša me samo kad joj nešto treba.
ona uvijek zna koliko je čokolade pojedeno. brijem da broji redove poskrivečki. i kockice broji. kriomice. brani se da slučajno zna koliko točno čokolade nedostaje. kako slučajno? zar sve žene razmišljaju o količini pojedenog? da ju probudim u 03 ujutro, kunem se da bi znala koliko redova milke nedostaje u omotu. nakupilo se dosta toga u ovo vrijeme dok nas nije bilo na blogu. mogli smo pisati svaki za sebe kad tko stigne, ali pošto je dogovor bio da pišemo zajedno, ona me je čekala (ja sam kriv zato što dugo nismo pisali) dok smo realno mogli, a kad nismo mogli-nismo mogli.

pozdrav, on







Post je objavljen 22.02.2011. u 00:43 sati.