vi sto ste svoje zivote dali za slobodu, mlada lica, nasmijana... za slobodu, ne svoju, vi je necete dozivjeti... sigurno niste ovo planirali, ovako otici... kamen u glavu... cudno je nekom kao meni razumjeti to... niste mi bili stvarni dok vam nisam vidjela lica, mlada lica, godina moje brace...
http://1000memories.com/egypt
trudim se da natjeram druge da osjete... da zazale... da bar se zainteresiraju za to sto se vama desava. ali ne mogu ih ni kriviti, njima je to toliko van njihove stvarnosti i drugacije od njihovih svatanja zivota, da je nemoguce razumjeti, nepojmljivo...
ne krivim ih... ali se ne predajem... moj doprinos je mali... ali to je nebitno...
Post je objavljen 05.02.2011. u 22:42 sati.