(08.09.1999 )
Oprostite, moj gospodine !
Obećajem .... neću dugo.
Htjela bi samo na trenutak
stvarnost moju i Vašu, staviti na vagu.
Ne ljutite se, moj gospodine !
Oprostite zbog kaputa.
Nisam smjela nanj' naslonit' ruku.
Zaboravih,
da je Vaša koža veoma skupa.
Dođite, gospodine !
Stavimo na vagu svjetove naše.
Sve ovce moje
i vukove vaše.
Ne, ne vodite me u te vrtove obilja
radi kojih raj
na otužno stratište liči,
i kome zaboga.....
i gdje ste zaboga.....
Na kojoj ste stranici ubili Boga ?
U kojoj dječjoj priči ?
( anđele smo prodali, ali ima jedna babaroga )
E moj gospodine !
Dođite.
Tu, vjerujem, nije još kročila
Vaša skupocjena noga.
Stigli smo.
Na zgarište doma moga.
Tu zagrizite posljednji Vam zalogaj
No, ne pravite se fini.
Vidite..
Ima još..Tu, oko zgloba.
Kažete « Nađimo se na pola puta ? «
Moj gospodine !
Njega nema. Porušen je taj most.
Odavno ste moj gospodine
oglodali i tu posljednju kost.
Dođite, gospodine,
da stavimo na vagu svjetove naše,
sve krvi moje
i sve noževe Vaše.
I hvala na strpljenju. Hvala još jednom.
Evo ruka.
Zalogaj slastan.
Godina Vuka.
Post je objavljen 05.02.2011. u 21:46 sati.