...savjete ljudima dajemo o tome kako da život žive kao da
o tome znamo sve
a kad naše svjetlo zamijeni tama i kad uplašeno drhtimo u kutu tada svi
savjeti naši zaborave se...
... čudno je kako svijet drugačije izgleda kad se nalazimo u situaciji za
koju smo nekad drugima savjete davali
u kojoj ništa po željama nije i vrtimo se u krug za životom
koji smo poznavali.....
Poznato?
O itekako!
Frend prekine sa djevojkom i čini mu se kao da je kraj svijeta ali nije! Jer tu sam ja - super heroj! Imam sve te divne sposobnosti da ga spasim! Znam točno što trebam učiniti da ga razvedrim, znam što trebam reći da mu bude bolje, znam probuditi u njemu zaspalu želju za životom... jer sam super heroj!
A onda se isto dogodi meni i odjednom sam ja Titanik koji tone u dubine samosažaljenja toneći sve dublje i dublje u bezdan očaja... Nema više ni traga onom super heroju!
Zašto?
Zar moje sposobnosti djeluju samo na drugima? Zar moji savjeti ne vrijede za mene? Vrijede ali tko sluša sebe u takvim trenucima? Tko se raduje izlasku sunca kad mu srce puca od boli?..
....svaki strah privlači bol
a svaka bol donosi suze
kroz plač ja istinu dozivam
jer u suzama laži ne žive....
Volimo biti pomagači, osjećati kako smo učinili nešto posebno, nešto vrijedno pamčenja....
Carpe Diem! Nikad ne znaš možda ti je to zadnji koji provodiš na ovome svijetu?
Znam samog sebe podsjećati kad me zahvati depresija na sve savjete koje sam dao drugima u identičnoj situaciji ali ne pomogne uvijek, i onda se pojavi moj super heroj - prijatelj... I on mi kaže iste stvari koje govorim samom sebi i odjednom te stvari dobivaju značenje.... Postaju vjerodostojne, kao da trebamo nekoga da nam kaže to isto što govorimo sebi kako bi povjerovali da ima smisla... Valjda i super heroji trebaju nekoga da ih spasi u jednom trenutku..
Čini mi se kao da kad smo povrijeđeni, tužni i depresivni - to je kao da smo na putovanju na divljem moru.... Borimo se protiv valova koji nas žele progutati, protiv vjetra koji nas želi otpuhati, protiv strahova koji nas žele posjedovati a sve samo sa jednim ciljem - da ponovno nađemo sebe onakve kakvi jesmo... Da opet budemo super heroji...Da se vratimo kući...
.... Zašto za sreću ne dolazi vrijeme
kad sam posijao ove patnje sjeme
u kojem ću trenutku sreću izvuči
kad ću se konačno vratiti kući..
Kad pomognemo nekome - bilo da smo ga samo saslušali, bilo da smo ga spasili, u tom trenutku mi smo super heroji...
Svi trebamo nekoga da nas spasi...
...trebao sam tebe da bih plakao i kroz vlastite suze oprao bol
trebao sam tebe da ponovno se rodim
u tebi otkrio sam put i na njemu ostavio trag
odvela si me daleko da se oslobodim....
... trebao sam tebe trebao jako da bi krv mojim obrazima potekla
jer od boli sam već preslab bio
trebao sam te i ti si došla rane dodirom zaliječila
otkrila svijet što ispod kože se krio.....
.....trebao sam te ali ne više potrebu sam ljubavlju zamijenio
ljubav me ta sad prema svijetu pokreče
mislim na tebe pa se smijem ljubav u osmijehu ljepša je nego prije
ništa ju više oduzeti neće...
Post je objavljen 04.02.2011. u 08:48 sati.