Oči u oči s nekom glistom.
Ili malim mravom kakvim,
hoda svijetom, stare kosti gleda,
taj mali princ velikog srca i ispitivackog pogleda.
Nađe kosku, katkad ćup, nikad nije bio glup!
Od pasa bjezi znojan sav,
da kost za muzej spasi od unistenja sad,
taj rešetarski Indijana Jones!
Nađe "kosku", katkad ćup,
dorski ili jonski stup.
Mozes mu dati pizzu, hrenovke
ili slastan keks,
on je nepotkupljiv,
u glavi mu je samo tiranosaurs rex.
Kad ga sretneš
ima vjerojatno istrazivacki pogled i odlucan stav ,
i u blatu je sav,
od strasti za logijom arheo tipa
patinu skida s Faraonovog kipa.
Dok običan svijet možda ide u Namu
on odvažno otkriva smolnu jamu
il' pećinu neku u Kirgizistanu
krdima mamuta oslikanu:
sve mamut do mamuta, krdo do krda
Keops do Ramzesa, brdo do brda
običnom smrtniku mozak bi stao,
al' ne i junaku našem, o! ....
- on se naime usudi i u Gvineju Bisao
u kožnim japankama
i s rancem punim jetrene paštete,
tražeći izvor arheološke sjete.
Formica, Neagleasch i Mak, 2011.
Post je objavljen 24.01.2011. u 20:47 sati.