Jesmo li se slučajno sreli?
Ne bih rekla…mjesto i vrijeme
Netko je odredio, a sudbina je
samo potekla…
Sjećam se glasa, sliku pamtim
Sunčanog dana i puno smijeha…
A sad bi da te Otac k nama vrati,
Uspomena i vjera jedina su utjeha…
Tamo gdje upoznali se jesmo
Svaki godine ja ponovo ću ići
I nadat se da me pratiš u stopu,
Baš kao nekad, tamo ću stići.
Živjet ćeš tako ko uspomena moja
Bez obzira što nisi tu negdje više,
Trag što ostavila je duša tvoja
Svo vrijeme svijeta ne briše.
Al biti će još puno ovakvih dana,
Kad će u tuzi biti samo jedna želja,
Kad već ne mogu u javi,usred sna
Da opet sretnem svog prijatelja.
Tu bol u grudima nikome ne želim
I znam da je nekima bilo puno teže
Al dana kad si otišao stazama bijelim
Jedan djelić srca od mene pobježe…
Stihovi su tužni, al nemoj se ljutiti
Znam da bi osmijeh na licima htio.
Al kako si pomoć, nismo mogli slutiti
Da ćeš nas napustiti, a nisi smio…
Znamo takve tuge događaju se u svijetu
Ali zašto baš sada, zašto baš ti…
Danas –sutra prah smo na vjetru
A još jučer smo se čuli…kako smo se smijali…
Znam da ni riječ, ni stih, ne mogu
I tebe sada neće vratiti ništa više,
Al s vremena na vrijeme u molitivi Bogu
Šaptat ću ove riječi tiše:
Molim Te kad otvorim oči,
Da bude sve bude kao prije.
Da stane ova kiša suza,
I vjetar jecaja što vije…
Stari moj,bez obzira na sve,ne vjerujem da te više neću čuti ni vidjeti...uvijek ćeš bit moj "P****" :((
Post je objavljen 22.01.2011. u 01:07 sati.