Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/milemylo

Marketing

THE GUARDIANS OF NYFAAST: SERVANTS OF DARKNESS BOOK ONE

POGLAVLJE 11

. 11. .

- Ja se moram maknuti odavde! – Lisa je uporno micala Milesove ruke koje su je nastojale zadržati na mjestu.
Kao da ju netko kontrolira u jednom se trenu podigla i krenula prema izlazu iz crkve. Miles ju je odmah zgrabio za ruku ali se istrgnula i krenula dalje, no ni Miles nije mislio odustati. Podigao se i obgrlio je oko struka nastojeći je nježnim glasom smiriti. Uhvatio ga je strah da je Lisa poludjela od boli za Kirsten.
- Miles smjesta me pusti! – Lisa će odlučno
- Samo se smiri ljubavi! Sve je u redu! – Miles odvrati nježno no ne popusti stisak.
- Da biti će u redu kad se maknemo odavde! – Lisa će gnjevno – Ne mogu više slušati plač i jecaje! Jednostavno je previše!
- Znam kako se osjećaš dušo! Razumijem te!
- Onda me pusti već jednom da odem odavde! – Lisa mu uputi molećiv pogled.
Miles pogleda prema Chrisu koji klimne glavom.
- Majka je u pravu! – on ustane – Ni ja više ne mogu biti na ovom mjestu!
Miles klimne šutke glavom i makne ruke sa Lise i odmakne se korak unazad. Ali Lisa nije odmah produžila dalje. Mjesto toga, okrenula se i prišla Milesu. Primila ga je za ruke i poljubila u usta.
- Volim te, znaš to! – ona će polutiho pogledavši ga u oči
On joj rukom odmakne pramen kose sa čela.
- Naravno da znam! – osmjehne se on – I ja tebe volim ljubavi!
Slijedio je snažan zagrljaj a zatim su zagrljeni i u pratnji Chrisa krenuli prema izlazu iz crkve.
Nitko u crkvi nije obrača pozornost na njih kao da ih nisu ni primječivali. Jedino je Wendy podigla pogled prema njima no to je bilo sve što je učinila. Kad su oni izašli iz crkve Wendy je spustila pogled prema svojoj neutješnoj majci i jače je zagrlila.

************

Tim Slain teškom je mukom dočekao dolazak dvaju helikoptera koje je zatražio puten radia iz automobila. Ideje koje su se rojile u glavi narednika Rodrigueza sad su isto radile i u njegovoj glavi, budući da je Rodriguez svoja razmišljanja odmah prenio njemu. Teško mu je bilo razlučiti što točno misli o teoriji narednika kako napadači imaju ograničeno vrijeme boravka na Zemlji, ali činjenica koja mu ide u prilog jest to što napadači niti ne pokušavaju više boriti se ili ubijati ljude. Usredotočili su se na pronalaženje Myla kao da je sve drugo gubitak vremena i energije. Zato su načinili procijep kako bi ih onemogučili da interveniraju. No zaboravili su ili nisu ni znali kako ljudi ne odustaju ni kad se sve čini gotovo. Kad su otišli iz Salmona s njima je otišla i energija koja je grad ostavila bez struje i komunikacije. I zato je Tim s lakoćom mogao zatražiti dva helikoptera direktno sa aerodroma. Deset minuta kasnije smjestili su se u helikoptere i potom vinuli u zrak. Tim se smjestio u prvi helikopter gdje je bio narednik Rodriguez te je napetog lica promatrao praznu autocestu 93 ispod njih. Misli su mu bile negdje daleko od svega što se događalo, ali izraz lica je i dalje bio odlučan i čvrst.
Ne znajući zašto prisjetio se svoje pokojne supruge Madeline. Sad je prošlo već tri godine otkako je stradala u teškoj prometnoj nesreći. Izgubila je kontrolu nad svojim automobilom jedne olujne večeri vračajući se s posla kući i poginula. On je potpuno bio shrvan njenim gubitkom i nitko, uključujući i njega samog, nije vjerovao kako će ponovno moći obavljati zhtjevan posao zapovijednika policije.
Tim strese glavom kao da želi otjerati misli koje su navrle. Trebala mu je sva koncentracija za misiju u koju se upustio. Više nije bilo povratka nazad. Trenutak kad se ukrcao u helikopter odabrao je svoj put. Ubiti ili biti ubijen, nije bilo treće opcije.
Helikopter je bio iznad rudnika i Tim se pripremio za akciju. Ali nije bio dovoljno spreman za ono što se dogodilo u sekundi. Tri svjetleće zrake plave boje prohujale su tik uz njegovo lice poremetivši njegovu ravnotežu. Nije ničim mogao spriječiti pad iz helikoptera ali zato je narednik Rodriguez bio spreman. U posljednji trenutak uspio je zgrabiti Tima i zadržati ga unutar kabine. Tim mu je klimnuo glavom u znak zahvale a zatim je eksplozija iza njih zanijela helikopter i primorala pilota da upotrijebi svu svoju vještinu kako se ne bi srušili na zemlju. Drugi helikopter postao je goruča kugla koja se rušila prema tlu zajedno sa osmoro ljudi u njemu.
Narednik Rodriguez opsuje i vikne prema pilotu da spusti helikopter što brže može na zemlju inače će i oni nestati u plamenu. I nije nimalo pretjerivao jer su napadači istog trena počeli ispaljivati zrake prema njima. Nadljudskim naporima i koristeći svu svoju vještinu pilot helikoptera uspijevao je izbječi zrake, spuštajući se sve niže prema zemlji.
- Spusti se otprilike na dva metra i mi ćemo iskočiti! Neće ti dopustiti da sletiš! Čim iskočimo gubi se odavde! – vikao je Rodriguez pilotu a zatim se okrenuo ostalima – Čim iskočimo zauzmite položaj i pucajte u gadove! Moramo ih zadržati što duže na otvorenom!
- Zašto je to bitno?! – iznenadi se Tim – Zar ne bi bilo lakše da ih iznenadimo u rudniku?! Mislim, neće moći letjeti i pošto su hodnici uski mogli bi ih pobijediti! Na otvorenom smo žive mete! Čemu takva zapovijed?
Narednik Rodriguez pogleda u Tima i osmjehne se.
- Nisi ti jedini koji je zvao helikoptere Tim! – on će ozbiljno – Za par minuta dolazi pojačanje! I ako uspijemo računati na element iznenađenja napadači bi mogli izgubiti ovu bitku!
Tim klimne glavom.
- Vi radite kako želite ali ja idem u rudnik! Moram biti siguran da su Mylo i Nick u njemu! – Tim će odlučno
Rodriguez klimne potvrdno.
- Pripremite se momci! – vikne on kad je helikopter bio na dva metra iznad zemlje – Sad! Iskočite!
Jedva da je viknuo a svi su iskočili iz helikoptera koji se odmah vinuo u zrak i počeo udaljavati od njih. Napadači nisu promatrali helikopter već su se okrenuli prema Rodriguezu i ostalima.
- Pucaj po želji! – vikne Rodriguez uperivši svoju pušku u najbližeg napadača.
Zaglušujuči rafali miješali su se sa ekspozijama koje su nastajale od strane zraka napadača. Rodriguezov tim neprestano je bio u pokretu ne ostajući na jednom mjestu više od sekunde, te su tako uspješno izbjegavali smrtonosne zrake. Jedini problem u toj taktici bio je taj što će ih brzo savladati umor a napadači nisu nimalo izgledali oslabljeno.
Dok je Rodriguez sa svojim ljudima zaokupljao pažnju napadača, Tim je oprezno odjurio do ulaza u rudnik. Pogledao je prema Rodriguezu a zatim se uputio u poluosvjetljeni rudnik.

***************

Mylo nije nikad bio u rudniku bilo koje vrste ali kao znatiželjno dijete čitao je sve što mu je došlo pod ruku, te je i tako pročitao i neke važne činjenice o rudnicima. Prva stvar na koju treba obratiti pozornost jest zrak u rudniku. Ukoliko se ne osjeti lagani povjetarac to bi značilo da nema svježeg zraka, a to je odmah znak za uzbunu. Mnogi od tunela u rudnicima su ili urušeni ili bez ventilacije, a zbog stalne oksidacije materijala i stijena prisutno je mnoštvo plinova. U najgorem slučaju taj plin ne bi ni osjetili dok ne bi bilo kasno.
Mylo je izvadio upaljač iz džepa. Maleni plamičak zatreptao je bacajući sjenu na zid tunela, stvarajuči Mylu izraz olakšanja na licu. Tunel je imao zraka.
Jedna briga manje, pomislio je. No napušteni rudnik krio je mnoge opasnosti za neupučene. Otac od Nicka često je vodio avanturiste na ekspedicije u planine i spilje, i znao im je pričati o opasnostima koje su vrebale uokolo.
Podzemne vode jednako kao i površinske mogu poplaviti tunele miješajući se sa otpadnim materijalom iz ruda. Boja te vode je najčešće žuto – narančasta, i osim što je otrovna nastaje kad su metalni sulfidi izloženi zraku i vodi.
Druga opasnost od poplave u rudniku jest erozija koja nastaje kad voda omekša zemlju zbog čega drveni stupovi propadnu i nastanu urušavanja.
Iako je u rudniku bilo zraka to nije značilo da su lišeni opasnosti. Prašina i talog nastali iz drobljenja ruda mogu u sebi sadržavati teške metale i kontaminirati u blizini tla. Arsen, olovo, azbest i drugi otrovni metali lako se mogu nalaziti u hrpama otpada u tunelima a koje vjetar može dizati u zrak. Čak i ako je sve u redu sa rudnikom, i nema otrovnih voda, plinova, i čak ako je zrak čist i bez otrova, ipak postoji još jedna prijetnja u svakom rudniku, koja je možda i največa od svih ostalih. Nesreće.
Podzemne jame i okna vrebaju neoprezne ljude, odbačeni alat koji je napola zatrpan u zemlji, napukli strop i stupovi također su prijetnja koja može ugroziti život pojedinca ili čitave skupine.
Največi strah ljudi u rudniku jest strah od urušavanja. Ako se tuneli uruše i ostanete zatočeni duboko pod zemljom osuđeni ste na smrt gušenjem što zbog nedostatka zraka što od koncentracije plinova kojima ćete biti izloženi, u svakom slučaju nema vam spasa.
Sve je to dobro znao Mylo dok je vodio Nicka i Kirsten sve dublje pod zemlju ni sam ne znajuči gdje će ih odvesti i s kojim ciljem. Činilo mu se dobra ideja da se sakriju u napušteni rudnik i da se u njemu obrane od napadača, ali sad kad su se nalazili u rudniku više nije bio u to siguran. Nisu li zapravo olakšali posao napadačima? Dovoljno je da oni zatrpaju ulaz i stvar je riješena. Njih troje će ostati zatrpani u rudniku i umrijet će od gladi i žeđi ili će se ugušiti. U svakom slučaju umrijet će. Zašto je uopće predložio taj plan?
Iz jednog razloga. On je bio uvjeren da napadači žele biti sigurni da je on mrtav. Ako uruše rudnik i zatrpaju ih unutar njega još uvijek postoji mogučnost da rudnik ima drugi izlaz ili da je na nekim mjestima stop urušen i zjapi otvor kroz koji se mogu provući na površinu. Mylo se nadao da napadači razmišljaju na njegov način i da će poći za njima u tunele.
- Bilo bi dobro da nečime zaštitite usta! – Mylo se okrene Nicku i Kirsten – Mislim da smo sigurni od plina i otrovne prašine ali bolje ne riskirati!
- Čime da ih zaštitimo?! – oglasi se Kirsten – Nemamo marame niti krpe da ih vežemo oko usta!
Mylo skine jaknu i spusti je na zemlju a zatim skine i košulju. Dobaci košulju Nicku.
- Učini mi uslugu i rasparaj košulju u tri dijela! – on ponovno navuče jaknu preko crne majice – Neće biti savršeno ali biti će bar nešto!
Nick šutke izvadi iz džepa nožić na rasklapanje, poklon od oca koji je uvijek nosio sa sobom. Vještim potezima raspara košulju u tri dijela i pruži svakome jedan dio.
- Koliko ćemo duboko ići u tunele? – upita Kirsten
Mylo slegne ramenima. Nije o tome uopće razmišljao.
- Ne znam! – on će zamišljeno – Pretpostavljam da trebamo naći najbolje mjesto s kojeg se možemo braniti bude li došlo do borbe!
Nick šutne kamen ispred njega kao komentar na Mylove riječi. Očito nije bio oduševljen tim odgovorom.
- Imaš bolju ideju?! – U glasu Myla osjećala se lagana ljutnja.
- Meni zvuči dobro! – brzo će Kirsten promatrajuči njih obojicu.
Kao da je boravak pod zemljom u njima izazivao tjeskobu i napetost, te su postajali razdražljivi. Najmanje što im je sad trebalo jest da se potuku i posvađaju.
Kirsten je duboko udahnula. Da nije bilo tih napadača koji su vrebali njihove živote, za nju bi boravak u ovom rudniku bila pustolovina iz snova. Poljubac od strane Myla kao da ju je izmjenio. Nije bilo ništa posebno u tom poljupcu. Posebnost je bila u tome što je poljubac došao od strane Myla. I sad su tu ti osjećaji koji je obuzimaju svake sekunde a koje teškom mukom kontrolira. I ta želja za njegovim usnama, toliko je snažna da joj dođe da vrišti. Ponekad kad ju on pogleda ona se ponada da će ju poljubiti, prisloniti svoje usne na njene. i onda osjeti tugu u srcu kad on to ne učini.
Kirsten strese glavom. Ne može sad razmišljati o ljubljenju i poljupcima kao neka zaljubljena tinejđerica. Njihovi životi, kao i životi mnogih drugih ljudi su na kocki. Sad treba biti koncentrirana na preživljavanje. Ako se izvuku živi iz ove situacije onda će biti vremena za ljubav.
- Je li sve u redu Kirsten?! – upita Mylo – Izgledaš mi dezorijentirano?!
Susrevši se sa njegovim pogledom Kirsten klimne glavom.
- Ne! U redu sam! – ona će brzo – Samo se pitam kako ćemo se suprostaviti tim gadovima!? Oni su puno močniji od nas!
- Ne brini! – Mylo će mirno – Još smo uvijek živi zar ne?! Usprkos njihovim naporima da nas unište! Već ćemo pronači način da im se suprostavimo! Vjeruj mi!
Ona klimne glavom i okrene se prema Nicku koji je šutke stajao sa strane.
- Jesi li ti dobro Nick?!
- Ne brini za mene! Dobro sam! – ravnodušno će on ne pomaknuvši niti jedan mišić na licu
U tom trenutku žarulja na stropu počne treperiti a zatim se ugasi. Odjednom su se našli u mrklome mraku. Trenutak kasnije plamičak upaljača u ruci Myla osvijetli njihova lica.
- Čini se da je agregat zakazao! – reče Nick – Moramo pronači drugi izvor svjetla od upaljača!
- Vjerujem da su rudari imali baterije baš za ovakve slučajeve! – javi se Kirsten – Zasigurno se i njima događalo da agregat zakaže!
- Nisam baš siguran u to! – primjeti Mylo – Prije bih rekao da je uvijek bio jedan čovjek uz agregat koji je pazio da sve bude u redu!
- Ok! – uozbilji se Nick – Ali tebi je jasno da mi nemamo tog jednog čovjeka!? A ovaj mrak me izluđuje potpuno!
- Jasno mi je u kakvoj smo situaciji! – Mylo će grubo – Nastojim pronači rješenje!
- Onda to nastoj što brže jer taj upaljač u tvojoj ruci neće izdržati još dugo...
- A da predložiš nešto konkretno umjesto da se razbacuješ glupim primjedbama?! – obrecne se Mylo na njega – I ti si u ovoj situaciji zajedno sa mnom i Kirsten! Ili ti mozak ne funkcionira u ovakvim uvjetima!
- Dečki molim vas! – Kirsten se postavi između njih – Ovakvim tonom nećemo ništa postići! Moramo pronaći rješenje a ne svađati se!
- Reci to svome dečku! – odbrusi Nick
- Mylo nije moj dečko! – vikne Kirsten – ja i on smo...više kao...
Dalje nije stigla reći jer je snažna tutnjava protresla cijeli rudnik i iznenada su svo troje izgubili ravnotežu i ispružili se po zemlji.
- Jeste li svi ok?! – vikne Mylo pokušavajuči pronači upaljač koji mu je ispao iz ruke.
- Ja sam ok! – javi se Kirsten – Nick?
- Koji je vrag to bilo? – začuje se Nickov glas – Potres?
- Ne, nije potres! – Mylov je glas zvučao smrtno ozbiljno – Nešto puno gore!


Post je objavljen 16.01.2011. u 12:07 sati.