" I'll be back" reče Schwarzenegger u onom filmu (ne znam kojem, dobro? nije ni bitno ) a isto tako evo i mene natrag :)
kad čovjek ne piše neko vrijeme, deset mjeseci manje-više, i onda dođe na ovo groblje napuštenih emocija, doživljaja i glazbe, obuzmu ga nekako...nekakvi čudni osjećaji...prolaznosti možda, ljubavi možda, zime prihvaćanja stanja kakvo je i ljepote koja nadolazi samo izmjenom lišća na drveću iznova i iznova...
kako započeti? ima li bilo koja stvar koja se dogodila, a da bi bila vrijedna sad ju spomenuti ovdje, ovako iznenada, bez podloge i pitanja? ne pitam vas ništa, ako hoćete uzmite si, ako ne ne...ali, naravno bilo je stvari divnih, predivnih i tužnih... pretužnih... ja valjda nikada ne ostajem na ravnom, letim i padam, i za svaku situaciju tražim riječi, riječi srca i riječi objašnjenja i riječi života i utjehe...sjećam se dana nakon veljače i zadnjeg posta, pridružila sam se AIESEC-u ( ne neću o tome ovdje pisati, ovo je za mene) , pročitala sam knjige potrebite, gledala Felicity opsesivno, popila 503 jogurta, pjevala kao dijete i čekala mamu da se vrati, i došla je, do svibnja, kad sam pomislila da sam upoznala čovjeka s fluidom za mene, i bila sam predivno sretna na trenutak, ali...nisam.
Sjećam se tih misli i pokreta, ploče Animatora i sunčanih dana uz rijeku, i sjećam se Indijanaca i Orangine, ali, to je sve što ću napisati o tome. Onda je došlo ljeto i bila sam sama, već onda, gledala sam u šume i dobila mačka (sad sam tužna) i spavala i pisala u zelenu knjigu, ali nije bilo puno toga za napisati baš, osim da me poljubio čovjek sa slamnatim šeširom. Otišla sam u Dubrovnik, lutala 2 tjedna po kamenim ulicama Starog grada, opekla se na Držića kada sam ga pokušala zagrliti, za fotografiju i dugo sjećanje na SHK (Shit Happens to Kroatists), i na to ljetovanje će me uvijek podsjećati lagano prebiranje žica Iron&Wine bradatog tipa. A onda sam došla u Belišće i uspjela kapuljačom pokriti dvoje ljudi. I zatim konačno doma, a mačka nije bilo nigdje. Gdje je nestao moj mačak!? Oh, Toni, srce moje šapicasto, najslađi mali smrdljivac na svijetu otišao na turneju :(
I tako je počeo fakultet opet, dozlaboga, i ove godine sam u domu i ako itko vidi koliko sam slika polijepila na zid istjerat će me s prvom zorom, haha, počela sam malo vježbati na gitari i naučila "A Case of You" od Joni Mitchell ( volim što je to prva pjesma koju sam naučila, a kako je krenulo, i jedina), krenula sam na francuski i ž n se pa rien, ali budem, a kiša je često padala tih dana,sjećam se, gledala sam ljude kroz prozore ogromnih drvenih vrata gradske knjižnice, gledala sam ih kako trče da se sklone s kiše, a ne znaju da od nje mogu narasti još koji centimetar. Ja sam znala, pa sam izašla i sakrila knjige pod trenerku i otišla kući. Išla sam van, izbjegavala sam ljude zadnjih par mjeseci, ne znam, poslušala sam Florence &the Machine i zaljubila se umalo, i poslušala sam Fionu Apple i Beth Orton i zaljubila se potpuno, zalijepila bih ovdje sve riječi svih pjesama koje sam od tad pročitala. I pisala sam. Sama, najusamljenija na svijetu ili na sivom 4.katu. Pjesme i molbe i osvrtaje i seminare. I pisma prijateljima. Duga pisma zalivena Cedevitom i noćnim satima.
A sad je došla zima. I sniježi.Danas sam prvi puta u životu klizala, i doista nisam loša. Ja nisam loša. Umjesto da učim ja pravim snježne pahuljice od papira i stavljam ih na prozor. Zima me obuhvaća. Stavlja mi ruku na usta i kapu na glavu i uhvati me za ramena i okrene prema naprijed, prema suncu koje mi grije lice. I kad pogledam malo bolje, vidim sve kakvo je i kakvo mora biti .
slušala sam :
portishead/blackkeys/reginuspektor/katenash/explosionsinthesky/mamu/bethljubljenu/flodragusrcumom/fionukoja
menaučila/ninuromićzapromjenu/ramirezjerimaju2dobrepjesme/alexjervodimojaiesectim/jorgebucaya/
/satoveunoći/vesnicuparun/dsmithseomojbožesmithse/
gledala sam: /pomalopripitaizlazaksuncas4.kata/uogledalukakoplačem/urukeivratove/
voljela sam: život, kakav god mi došao, i još uvijek to stoji. i na ledu :)
Post je objavljen 18.12.2010. u 18:07 sati.