Majko šutnje i Poniznosti,
Ti živiš izgubljena i nađena
u moru bez dna Otajstva Gospodnjega.
Ti si raspoloživost i prihvatljivost.
Ti si plodnost i punina,
Ti si pažnja i skrb za braću...
Obučena si snagom.
U Tebi blistaju ljudska zrelost i duhovna ljepota.
Ti si gospodarica same sebe
prije nego si postala naša Gospa.
U Tebi nema rastresenosti.
U jednom jednostavnom i cjelovitom činu,
Tvoja duša, posve sabrana,
obuzeta je i poistovjećena s Gospodinom.
Ti si u Bogu i Bog u Tebi.
Cjelovito te Otajstvo obuhvaća i prožima,
posjeduje Te,
obuzima i upotpunjuje cijelo Tvoje biće.
Izgleda da je u Tebi sve očeličeno,
sve se s Tobom poistovjetilo:
vrijeme, prostor, riječ,
glazba, šutnja, žena, Bog.
Sve je usvojeno u Tebi i pobožanstvenjeno.
Nikada se nije vidjela ljudska slika tolike miline,
niti će se ponoviti na Zemlji pojava žene
tako neiskazane divote.
Ipak, Tvoja šutnja nije odsutnost,
nego prisutnost.
Uronjena si u Gospodina
i ujedno pažljiva s braćom, kao u Kani.
Nikada nije susretanje tako duboko
kao kad se ništa ne zbori,
i nikada nije šutnja tako rječita
kao kada se ništa ne kaže.
Daj da shvatimo da šutnja nije nehaj za ljude,
već vrelo snage i zračenja;
nije zatvaranje, nego otvaranje srca,razvijanje krila;
i da uzmognemo rasipati bogatstva, moramo ih prije zgrnuti.
Svijet se davi u moru rastresenosti,
a nije moguće ljubiti braću rastresenim srcem.
Učini da shvatimo da je apostolat bez šutnje,otuđenje;
i da je šutnja bez apostolata: udobnost.
Ogrni nas plaštem šutnje
i udijeli nam snagu Tvoje Vjere,
visinu Tvoje Nade
i dubinu Tvoje Ljubavi.
Ostani s onima koji ostaju,
i pođi s nama koji odlazimo!
O divna Majko šutnje!
Post je objavljen 17.12.2010. u 10:17 sati.