Marketing
Life coach & life coaching
Životni trener? Životno treniranje? Treniranje za život? Que?
U zadnjih nekoliko godina je došlo do "buma" industrije osobnog razvoja. "Life coaching", koji za sada nema nekog prikladnog prijevoda na hrvatski, je jedan dio te industrije. Različiti autori i institucije imaju različite definicije tog pojma, ali ja ga razumijem kao pomoć pri otkrivanju i postizanju vlastitih ciljeva. Vjerujem da svi želimo živjeti život svojih snova, a "life coaching" bi nam trebao pomoći da ostvarimo te snove. "Life coach" bi trebao poznavati široku paletu različitih tehnika za pomoć pri motivaciji, ustrajnosti, otklanjanju strahova, otkrivanju istinskih želja... Nešto kao psihijatar, prijatelj, navijač i savjetnik, sve u jednom.
Obzirom na širinu i raznolikost definicija, te odsutnosti bilo kakvog standarda struke, logično je da se pojavljuje puno samoprozvanih stručnjaka. Na tako "mutnom" i nedefiniranom području je vrlo lako smišljati nove teorije i tehnike, koje je nemoguće (ili barem vrlo vrlo teško) znanstveno provjeriti. Počele su se pojavljivati organizacije koje nude studij "life coachinga", neke vam nude samo certifikat bez da traže dokaz bilo kakvog znanja, a treće nude tečajeve samo jedne tehnike i na osnovu toga vam dodijele titulu "trenera" (ne želim im raditi reklamu stavljajući linkove, ali primijetila sam da je tehnika NLP osobito česta u takvim slučajevima).
Moj odgovor je standardno skeptično-optimističan: Valja isprobati.
Prošla sam kroz dosta materijala namijenjenog učenju tih tehnika i primijenila ga na sebi. Neko vrijeme sam čak imala i vlastitog "trenera", jer je studentica jedne od organizacija iz prve grupe tražila volontere-pokusne kuniće da nakupi potreban broj sati prakse za svoj studij, pa me besplatno "trenirala". Nakon svega toga, mišljenja sam da poznavanje tih tehnika definitivno može pomoći svakome od nas. Možda nekom manje, a nekom više, ali iskreno sumnjam da bi u bilo kojem slučaju učinak bio negativan. Mislim da bi se i unajmljivanje dobrog "trenera" isplatilo u nekom trenutku kad nam treba preokret i pomoć pri promjeni. Čini mi se da su nekad tu ulogu igrali mudri stariji ljudi, kojima smo odlazili po savjet u teškim situacijama, ali danas su neka druga vremena... Vjerujem da bi psihijatri i psiholozi trebali igrati tu ulogu, ali, nažalost, odlazak k psihijatru je u našim krajevima još uvijek tabu tema i nosi sa sobom negativne konotacije u očima drugih.
A što vi mislite? Da li ste se već susreli sa "životnim treningom"? Da li biste htjeli imati svog "trenera"?
Post je objavljen 07.12.2010. u 12:30 sati.