otkud sad ti
i otkud ovi osmjesi
baneš mi u misli
sam od sebe jedan dan
ušuljajući se nekako
tiho u moj san
i tvoj poljubac ludi
iz sna me prene
tad amor opali me strijelom
i pjesma ova krene
i nemam vremena misliti
na formu stiha ovih
i ne moram ništa smisliti
sve pršti od novih
dolaze mi sami od sebe
jer ne mogu misliti
na ništa osim na tebe
i pomažeš po malo
da ne mislim na loše stvari
na sve što je bilo
na sve što sreću kvari
a ne znam jesi li tu
za stalno ili u prolazu
al više nije tolko zima
bez obzira dal te neka već ima
uživam u ovom danu
i obasjale su ga pahulje bjele
ko da su čekale da malo trgnem
ko da su te dovesti k srcu htijele…
Post je objavljen 02.12.2010. u 00:04 sati.