Mrzim zimu, definitivno mrzim zimu I sve što ona uključuje: I Božić (Bože, oprostit ćeš mi, znaš da to nema veze s tvojim rođendanom), I doček Nove, I bijelo sranje, I božićne ukrase, I miris cimeta, I domaće kolače, I prskalice, I odbrojavanje “Tri,dva,jedan - SRETNA NOVA GODINA!!!” … nije sretna. Ove godine ću baš za inat uzviknuti “NESRETNA NOVA GODINA!”, možda pomjerim neki kotačić u “vasioni” (da se izrazim ne istočnim već Ujevićevim riječnikom) koji se zainati baš meni.
Nekad sam voljela zimu. Sjećam se da sam šljapkala po bljuzgavici, zažarenih obraza, sa “zanokticama” od leda, orošena čela, s glupom pletenom kapom…sretna. Sjećam se I zadnje sretne zime. Prijateljica I ja u dva sata poslije ponoći na radni dan šetamo savskim nasipom, radimo anđele u snijegu, divimo se malim, sitnim pahuljama koje se poput dragulja ljeskaju na površini bijele kore…u kosi nam zvijezde. I smijemo se…grleno, glasno, besramno, prema nebu uzdiže se dim kao iz parnog stroja, topli dah iz toplih srca… okolo ljudi spavaju: spuštene rolete, pogašena svjetla; samo smo nas dvije budne, svjesne prolaznosti života, sretne u tom trenutku.
Snijeg je ukaljan glupim rokovima izvještavanja…dok zima pomoli glavu meni to predstavlja rokove, rokove I još rokova…Božićni blagdani, godišnji – ne postoje. Samo rokovi, rokovi, rokovi uz koje u korak idu brige.
Ukrašavanje bora? Nazdravljanje Novoj? Previše uspomena, previše ožiljaka, previše bolnih trenutaka da bih se veselila još jednoj…
NP Jeff Buckley – Hallelujah …. Ili možda primjerenije Balašević - Namćor
Post je objavljen 23.11.2010. u 09:31 sati.