Marketing
Pišem cijeli svoj život...
U jednom trenutku previše se trenutaka nakupilo. I sve pored tebe prestaje postojati, ljudi nestanu, stvari su nebitne. Postaje bitno ono što je nama bitno. A ja po prvi put skidam masku i ne zanimam da li sam lijepša ili ružnija bez nje, jer ja sam ja. Čovjek koji stoji pored mene prihvatit će mene ili otići,a ne želim da ostaje zbog onoga što nisam. Mnogo puta ću ostati neshvaćena, ali ako nakon tih sto puta neshvaćenosti, postanem shvaćena, isplatilo se je...Život je tren, ako propustiš trenutak propustio si život. Ne osvći se za prošlošću, jer ćeš propustiti budućnost. Previše računam, pa premalo živim, cijeli život razumnosti ne može nadmašiti trenutak nerazumnosti. Sad će mi stariji reći malodost je ludost, mudri će mi reći samo budali se žuri. A ja ne ludim, ja ne žurim, ja živim u trenutku. Ja samo želim osjetiti, spremna sam riskirati vječnost za tren, jer taj tren stvara vječno divljenje...Šećem grobljem i divim se tužnim uspomenama,divim se trenutcima... Niz moje lice spušta se suza, a ja podižem pogled prema nebu i shvaćam da ne plačem ja nego nebo i nasmijem se, jer sve tužno na lijepom je izgrađeno. Jer sve neshvaćeno pokreće budućnost, pokreće nova shvaćanja. Sinoć mi je rekao: " Čitam te." Ja sam te riječi čekala tako dugo...čekala sam da mi ih neko kaže. Da neko zaviri ispod maske i da postanem shvaćena...Pišem cijeli svoj život, pišem svaki trenutak, al uzaludno je ako to sve ostane nepročitano...Pisac živi koliko njegovo dijelo živi, onda kada me prestanu čitati moj život će se prestati pisati...
Post je objavljen 21.11.2010. u 16:18 sati.